U Nacionalnom parku Prokletije zabilježen je značajan napredak u borbi protiv potkornjaka – brojnost ove štetočine smanjena je za čak 60 odsto u 2025. godini u odnosu na isti period prethodne godine. Ovaj rezultat potvrđuje da su intenzivne mjere zaštite šuma, koje su sprovođene tokom 2024. i 2025. godine, dale vidljive i mjerljive efekte, saopšteo je iz Javnog preduzeća za nacionalne parkove Crne Gore (JPNP).
Nakon što je početkom 2024. godine donesen Akcioni plan za suzbijanje potkornjaka i sanaciju degradiranih površina, JPNP pristupilo je njegovoj sistematičnoj i sveobuhvatnoj realizaciji, u skladu sa savremenim ekološkim standardima.

Tokom 2024. godine postavljeno je 163 feromonske klopke na najugroženijim lokalitetima – Babino Polje, Treskavac, Trokuz, Ribljak, Tamjanik i Hrid – uz sedmično praćenje i analizu populacije potkornjaka. Na osnovu prikupljenih podataka izrađena je detaljna karta žarišta u GIS formatu, koja je pokazala da je sušenjem bilo zahvaćeno oko 175 hektara, sa procijenjenom suvom drvnom zapreminom od oko 65.000 m³.
Analize su vršene putem GIS sistema i standardizovanih protokola monitoringa, što je omogućilo precizno praćenje dinamike populacije i prostorne distribucije žarišta. Tokom 2025. godine aktivnosti su dodatno pojačane – postavljeno je 270 feromonskih klopki, čime je obuhvat praćenja proširen, a analiza stanja dodatno unaprijeđena.
Nakon što je 2. aprila 2025. izdato Rješenje Agencije za zaštitu životne sredine, JPNP je sprovelo sanitarnu doznaku stabala na površini od 209,83 hektara, pri čemu je evidentirano 9.018 m³ četinara, uglavnom smrče, na 38 lokacija. Doznaka je sprovedena uz očuvanje podmlatka i prirodne strukture šume, izradu izvođačkih projekata, vektorizaciju podataka i klasifikaciju stabala, uz stalni terenski nadzor i saradnju sa stručnim institucijama.
Kako se navodi u saopštenju, ovakav pristup potvrđuje da je upravljanje šumama u NP Prokletije zasnovano na nauci, saradnji i odgovornosti prema prirodi. Prikupljeni podaci i iskustva predstavljaju temelj za dalje unapređenje metodologije i upravljanje rizicima od sličnih pojava u budućnosti.
Posebno se ističe da vrijednost šuma ne treba mjeriti ekonomskim pokazateljima. Njihov značaj je ekološki, klimatski, pejzažni i kulturni – šume čuvaju tlo, vodne režime, biodiverzitet i prirodni karakter prostora.
Već sada na terenu je uočen vitalan podmladak smrče, jele i bukve, koji daje osnov za prirodnu obnovu i dugoročnu stabilnost šuma. Svaka nova mladica vrijedi više za budućnost nego sva suva stabla zajedno – jer svjedoči o otpornosti prirode i njenoj sposobnosti da se regeneriše.
Trend smanjenja brojnosti potkornjaka, prisustvo vitalnog podmlatka i stabilizacija šumskih zajednica pokazuju da je kombinovani pristup JPNP bio ispravan. Dobijeni rezultati predstavljaju osnov za dalje prilagođavanje metodologije u kontekstu klimatskih promjena, sa ciljem očuvanja autentičnosti i stabilnosti šumskih ekosistema.
Mjere zaštite šuma se u kontinuitetu sprovode u svim nacionalnim parkovima, u skladu sa zakonskim procedurama i najvišim standardima. Sistematski monitoring zdravstvenog stanja šuma započet je 2020. godine, nakon ekstremnih zimskih vjetrova koji su izazvali velike štete i pogodovali razvoju potkornjaka. Sve aktivnosti se odvijaju u skladu sa nacionalnim propisima i međunarodnim smjernicama za očuvanje šuma u zaštićenim područjima.
Potkornjak, iako često percipiran isključivo kao štetočina, ima svoju prirodnu ulogu – on razgrađuje oslabljena stabla i stvara prostor za rast novih jedinki. Međutim, usljed klimatskih stresova poput vjetroloma, suša i ekstremnih temperatura, dolazi do prenamnožavanja koje ugrožava čitave šumske sastojine.
Sa aspekta nauke, klimatske promjene stvaraju povoljnije uslove za razvoj više generacija potkornjaka u jednoj sezoni, naročito u šumama smrče i jele, koje pokazuju osjetljivost na južnim ekspozicijama i većim nadmorskim visinama. Evropske studije jasno potvrđuju povezanost između klimatskih promjena i povećane aktivnosti potkornjaka.
U tom kontekstu, prirodna selekcija i izumiranje slabijih jedinki predstavljaju dio procesa adaptacije ekosistema. Uloga stručnih službi je da prate te procese, ublažavaju posljedice i djeluju u pravcu očuvanja prirodne ravnoteže.
Praksa u Evropi pokazuje da ne postoji univerzalni model borbe protiv potkornjaka. Dok Francuska i Srbija preferiraju sistemske sanitarne sječe, Švedska i Austrija zagovaraju prirodni pristup regeneraciji šuma.
JPNP primjenjuje kombinovani adaptivni model, prilagođen specifičnostima Prokletija – uz stalni monitoring, ciljano uklanjanje napadnutih stabala i očuvanje zdravih šumskih zajednica. Ovakav pristup omogućava usklađivanje sa savremenim ekološkim standardima i evropskim preporukama za očuvanje smrčevih šuma.
Naslovna fotografija: Unsplash