Evropa je 2025. godine prešla opasan ‘požarni prag’ koji se više ne može posmatrati kao izuzetak ili privremena anomalija. Prema najnovijem Policy Briefu (analizi politika) Evropskog šumarskog instituta (European Forest Institute – EFI), u državama Evropske unije tokom prošle godine izgorjelo je više od milion hektara zemljišta. To je dvostruko više nego 2024. godine i najgori zabilježeni rezultat od 2006, kada je uspostavljen Evropski informacioni sistem za šumske požare (EFFIS). Podaci nisu tek ‘neka tamo statistika’, oni su jasan signal da se Evropa suočava sa dubokom strukturnom promjenom režima požara.
Požari više nisu izuzetak, već nova normalnost
U dokumentu pod nazivom „Integrated Fire Management – empowering action for a fire-resilient Europe“ (Integrisano upravljanje požarima – osnaživanje akcije za Evropu otpornu na požare) koji je EFI objavio 4. februara, požari se ne posmatraju isključivo kao prirodna nepogoda ili vanredna situacija. Naprotiv, autori upozoravaju da ekstremni šumski požari postaju sve češći zbog kombinacije klimatskih promjena i promjena u načinu korišćenja zemljišta, posebno zbog napuštanja ruralnih područja. Takvi procesi dovode do veće povezanosti zapaljivog materijala u pejzažu i produženja sezone požara, od ranog proljeća do kasne jeseni.
Posebno zabrinjava činjenica da se rizik od požara ubrzano povećava i u regionima koji su se do nedavno smatrali „niskorizičnim“, uključujući djelove centralne i sjeverne Evrope. Istovremeno, sve veći broj naučnih studija ukazuje da je smrtnost povezana sa požarima, naročito usljed izloženosti dimu, vjerovatno potcijenjena i do 93 odsto, tj. stvarni ljudski i zdravstveni troškovi ovakvih požara znatno su veći nego što se trenutno registruje.
Posebno zabrinjava činjenica da se rizik od požara ubrzano povećava i u regionima koji su se do nedavno smatrali „niskorizičnim“, uključujući djelove centralne i sjeverne Evrope.
„Zamka vatrogastva“: zašto samo gašenje ne funkcioniše
EFI u ovom Policy Brief-u jasno konstatuje da se dosadašnji dominantni pristup, oslanjanje gotovo isključivo na gašenje požara, pokazao nedovoljnim. Štaviše, takva praksa dovodi do onoga što autori nazivaju „zamkom vatrogastva“: kratkoročno uspješno gašenje svakog požara sprječava prirodno sagorijevanje biomase, što vremenom dovodi do nakupljanja goriva u šumama i povećava rizik od budućih, znatno razornijih požara, ukoliko ne postoji aktivno upravljanje pejzažom.
Zbog toga se u dokumentu insistira na zaokretu ka integrisanom upravljanju požarima (Integrated Fire Management – IFM). Riječ je o konceptu koji požare posmatra kao pitanje upravljanja zemljištem i društvenim sistemima, a ne samo kao hitnu situaciju. Ovaj pristup objedinjuje tri međusobno povezana stuba:
– upravljanje požarima (prevencija, gašenje i kontrolisana upotreba vatre),
– ekologiju požara (razumijevanje uloge vatre u ekosistemima),
– upravljanje u širem društvenom smislu, koje obuhvata socio-ekonomske i kulturne aspekte odnosa prema vatri, ali i njene negativne posljedice po zajednice.
Oslanjanje gotovo isključivo na gašenje požara pokazalo se nedovoljnim, jer kratkoročno uspješna intervencija često vodi ka nakupljanju zapaljive biomase i većem riziku od budućih, razornijih požara, fenomenu koji autori opisuju kao ‘zamku vatrogastva’, ukoliko izostane aktivno upravljanje pejzažom.
Otpornost počinje od građana i lokalnih zajednica
Autori posebno naglašavaju da otpornost ne može početi bez informisanih i osnaženih građana. Prije nego što se promijene pejzaži, potrebno je promijeniti odnos društva prema vatri. U tom kontekstu, participativni modeli „odozdo naviše“ mogu pomoći u premošćavanju jaza u znanju i izgradnji lokalnog društvenog kapitala, kako bi zajednice mogle same da upravljaju tzv. odbrambenim prostorima oko naselja.
Ističe se i potreba za širim razumijevanjem zašto plansko, kontrolisano paljenje vegetacije može imati ključnu ulogu u sprečavanju katastrofalnih požara. Uz to, rješenja zasnovana na prirodi prepoznata su kao važan alat za dugoročno očuvanje ekološke stabilnosti i šumskog mikroklimata.
Šta bi EU trebalo da uradi: politike, fondovi i znanje
U posebnom dijelu dokumenta EFI iznosi preporuke za donosioce odluka na evropskom nivou. Među njima je potreba za inovacijama u upravljanju i finansiranju, uključujući usklađivanje sektorskih politika poput Zajedničke poljoprivredne politike, kohezione politike i programa LIFE, kako bi se izbjeglo da mjere poput pošumljavanja nenamjerno povećavaju rizik od požara.
Prije nego što se promijene pejzaži, potrebno je promijeniti odnos društva prema vatri.
Predlaže se i uspostavljanje jedinstvene politike koja bi premostila jaz između upravljanja rizicima od katastrofa i zaštite životne sredine, kao i formiranje lako dostupnog fonda za upravljanje požarima, namijenjenog lokalnim zajednicama, praktičarima i drugim akterima van uniformisanih službi.
Poseban naglasak stavljen je na integraciju ekologije u sisteme zaštite prirode. EFI preporučuje izradu smjernica za upravljanje gorivim materijalom i unutar zaštićenih područja, uključujući mrežu Natura 2000, kako bi se spriječilo potpuno uništenje staništa tokom velikih požara. Takođe se traži jasno priznanje da su plansko paljenje i određene šumarske prakse neophodni alati za ostvarivanje ciljeva očuvanja prirode.
Nacionalni i lokalni nivo: pejzaž kao linija odbrane
Na nacionalnom i regionalnom nivou, dokument poziva na omogućavanje upotrebe planskog paljenja tamo gdje je ona administrativno ili zakonski ograničena, prilagođavanje održivog gazdovanja šumama radi smanjenja rizika od požara i ulaganja u pejzažne mozaike agrošumarskih i silvopašnih sistema (pejzaži u kojima se drveće i ispaša stoke svjesno kombinuju) u područjima visokog rizika. Takvi sistemi, kroz ispašu i uklanjanje biomase, mogu prirodno usporiti širenje vatre.
EFI posebno ističe važnost prevencije i spremnosti u zonama dodira šuma i naselja. Upravljanje niskom vegetacijom u pojasu od 10 do 30 metara oko kuća, zajedno sa jasnim komunikacionim planovima i obrazovanjem stanovništva, može značajno smanjiti rizik i povećati bezbjednost.
Nakon požara, fokus treba da bude na jačanju socio-ekološke otpornosti i teritorijalne ravnopravnosti, kako bi oporavak doprinio dugoročnom razvoju i boljoj pripremljenosti za buduće poremećaje.
Zaključak dokumenta je kristalno jasan: ublažavanje posljedica šumskih požara u Evropi zahtijeva napuštanje isključivo reaktivnog pristupa. Integrisano upravljanje požarima omogućava da se vatra sagleda kao sveobuhvatno pitanje upravljanja prostorom i društvom. Samo takav pristup može zaštititi građane, očuvati ekosisteme i predstavljati preduslov za otpornu, klimatski neutralnu Evropu.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Unsplash
