Djeca ne mogu birati klimu u kojoj odrastaju, ali mi možemo birati da li ćemo ih ostaviti nezaštićene ili postati generacija koja ih je stavila u središte svoje brige za planetu. Njihova fizička, kognitivna i emocionalna dobrobit sve više je ugrožena ekstremnim vremenskim uslovima, zagađenjem i posljedicama koje proizilaze iz promjenjivog okruženja.
Prema UNICEF-ovom izvještaju “The Climate-Changed Child”, gotovo 1 milijarda djece živi u područjima s visokim rizikom od klimatskih promjena. Ova djeca su izložena ekstremnim vremenskim uslovima, zagađenju i drugim ekološkim prijetnjama koje ugrožavaju njihovo zdravlje i dobrobit.
Fiziološka ranjivost djece
Djeca, naročito ona mlađa od pet godina, biološki su znatno osjetljivija na visoke temperature nego odrasli. Njihovi termoregulatorni mehanizmi još nisu u potpunosti razvijeni, što znači da se njihova tijela teže prilagođavaju promjenama u spoljašnjoj temperaturi. Za razliku od odraslih, djeca se manje efikasno znoje – proces kojim tijelo reguliše svoju unutrašnju temperaturu. Uz to, imaju relativno veću površinu tijela u odnosu na masu, što znači da brže upijaju toplotu iz okruženja.
Ovi fiziološki faktori čine ih posebno podložnima toplotnom stresu, dehidrataciji, sunčanici i toplotnom udaru. Situaciju dodatno otežava činjenica da mala djeca nisu u stanju da sama prepoznaju ili verbalizuju simptome poput glavobolje, vrtoglavice, slabosti ili mučnine, koji mogu biti rani znaci toplotne iscrpljenosti. U mnogim slučajevima, ne reaguju instinktivno tako što bi se sklonila u hlad, popila vodu ili smanjila fizičku aktivnost, zbog čega su u potpunosti zavisna od brige i nadzora odraslih.
Ova ranjivost ne važi samo za ekstremne toplotne talase, već i za dugotrajne periode umjerene toplote koji iscrpljuju organizam, naročito kod djece koja žive u urbanim sredinama bez pristupa rashlađenim prostorima. Studija objavljena u časopisu Environmental Health Perspectives pokazala je da su hospitalizacije djece zbog toplotnih oboljenja znatno češće tokom produženih perioda vrućina, čak i kada temperature nisu ekstremne.
Kada ovome dodamo zagađenje vazduha, koje se u ljetnjim mjesecima povećava usljed toplote, povećanog saobraćaja i požara, rizik za dječije zdravlje dodatno raste. Djeca udišu više vazduha u odnosu na svoju tjelesnu masu, što znači da su proporcionalno izloženija štetnim česticama i gasovima poput ozona, azot-dioksida i PM2.5, koji pojačavaju simptome astme i drugih respiratornih bolesti.
Uticaj na zdravlje i razvoj
Klimatske promjene sve češće utiču na zdravlje djece, i to na više međusobno povezanih načina. Prije svega, porast temperatura i zagađenje vazduha uzrokuju porast respiratornih problema i alergijskih reakcija. Djeca su naročito pogođena jer imaju manje disajne puteve, a udišu više vazduha u odnosu na svoju tjelesnu masu, što ih čini osjetljivijim na prisustvo štetnih čestica i gasova u atmosferi.
Pored fizičkih tegoba, klimatski stres može imati i ozbiljan uticaj na razvoj mozga. Naučna istraživanja ukazuju da izloženost visokim temperaturama i zagađenju može usporiti razvoj bijele mase u mozgu, što dugoročno može uticati na sposobnost učenja, koncentracije i donošenja odluka. U tom smislu, klima se ne odražava samo na tjelesno zdravlje, već i na neurološki razvoj i akademski uspjeh djece.
Ne treba zanemariti ni emocionalnu dimenziju ovog problema. Sve veći broj mladih izražava zabrinutost i strah u vezi sa budućnošću planete. Klimatska anksioznost, kako je stručnjaci nazivaju, javlja se kao osjećaj bespomoćnosti i tuge zbog svijesti o razmjerama ekološke krize. Prema podacima iz međunarodnih istraživanja, ova vrsta anksioznosti već sada utiče na svakodnevni život djece i adolescenata – na njihov san, raspoloženje, pa čak i motivaciju za školu i društveni život.
Preporuke za zaštitu djece
Roditelji i staratelji imaju ključnu ulogu u zaštiti djece tokom sve učestalijih toplotnih talasa. Preporuke UNICEF-a ističu da djeca treba da borave u hladu ili rashlađenim prostorijama, a izlaske na otvoreno treba izbjegavati tokom najtoplijeg dijela dana – između 10 i 17 časova. Odjeća koju djeca nose treba biti lagana, prozračna i svijetlih boja, a zaštita glave šeširom ili kapom je od posebne važnosti.
Unos tečnosti je od presudnog značaja. Djeci je potrebno često nuditi vodu, čak i kada ne izražavaju žeđ, dok dojenčad treba češće dojiti. Ne preporučuje se konzumacija gaziranih i zaslađenih napitaka. Takođe, potrebno je pratiti moguće znakove toplotne iscrpljenosti ili udara, poput ubrzanog pulsa, letargije, vrtoglavice, mučnine ili crvenila kože – i u slučaju takvih simptoma odmah potražiti ljekarsku pomoć.
Nikada ne treba ostavljati dijete u parkiranom vozilu, čak ni na kratko, jer temperatura u zatvorenom prostoru može naglo narasti i postati opasna po život. Fizičke aktivnosti treba planirati u ranim jutarnjim ili večernjim satima, kada su temperature niže i uslovi sigurniji. Ove jednostavne, ali ključne mjere mogu spasiti zdravlje, pa i život djeteta tokom ljetnjih vrućina.
Djeca na margini klimatskih politika
Uprkos svojoj naglašenoj ranjivosti, djeca su u odgovoru na klimatske promjene ili potpuno ignorisana ili uglavnom zanemarena. Samo 2,4 odsto sredstava iz ključnih multilateralnih klimatskih fondova podržava projekte koji uključuju aktivnosti prilagođene djeci.
Kao što je istakao Komitet Ujedinjenih nacija za prava djeteta, uvažavanje njihovih prava i stavova dovelo bi do ambicioznijih i efikasnijih politika zaštite životne sredine. Ipak, djeca gotovo da nemaju nikakvu formalnu ulogu u kreiranju klimatskih politika i donošenju odluka, a rijetko se uzimaju u obzir u postojećim planovima i mjerama za prilagođavanje, ublažavanje i finansiranje klimatskih promjena. Ako želimo djeci pružiti sigurno djetinjstvo, ne smijemo klimatsku krizu tretirati kao problem budućnosti, jer ona već sada oblikuje njihove živote.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Unsplash, Miriam Pereira
