U jeku globalne borbe protiv klimatskih promjena, novo istraživanje Ujedinjenih nacija šalje snažnu i ohrabrujuću poruku: odlučna klimatska akcija ne koči ekonomski rast – ona ga ubrzava.
Prema izvještaju koji su zajednički pripremili Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) i Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP), zemlje koje sprovedu snažnije klimatske politike mogle bi do 2040. godine povećati svoj BDP za 0,2% u odnosu na one koje ostanu pri trenutnim strategijama.
Ova analiza globalnih ekonomskih podataka direktno osporava uvriježeno mišljenje da zaštita životne sredine dolazi po cijenu privrednog razvoja. Naprotiv, pokazuje se da ulaganja u dekarbonizaciju i prelazak na čistu energiju otvaraju vrata većoj produktivnosti, inovacijama i dugoročnom rastu.
Manje emisija – više bogatstva
Trenutno svjetska ekonomija proizvodi 0,34 kilograma CO₂ po svakom dolaru ekonomskog učinka. Međutim, ukoliko se sprovedu ambiciozniji klimatski planovi u skladu sa međunarodnim dogovorima, ta brojka bi mogla pasti na 0,14 kilograma po glavi stanovnika do 2040. godine. To bi značilo značajno smanjenje zagađenja, uz generisanje većeg bogatstva.
Trendovi već pokazuju pomake: između 2015. i 2022. godine, svjetski BDP porastao je za 22%, dok su emisije porasle za samo 7%. Više od 40 zemalja već je uspjelo da poveća svoj privredni učinak dok istovremeno smanjuje emisije.
U ovom trenutku, 87% globalne ekonomije obuhvaćeno je ciljevima neto-nulte emisije, koje su usvojile vlade, gradovi, regije i korporacije. Ova masovna posvećenost stvara tržišnu potražnju za čistim tehnologijama i uslugama, podstičući razvoj i zapošljavanje.
Obnovljivi izvori energije postali su ne samo održiva, već i najjeftinija opcija za proizvodnju struje u mnogim dijelovima svijeta. Troškovi solarne i vjetroenergije su se drastično smanjili tokom posljednje decenije, a investicije u čistu energiju sada privlače dvostruko više kapitala od onih u fosilna goriva.
Ovaj optimizam investitora nije slučajan – obnovljivi sistemi zahtijevaju manje stalnih troškova goriva, oslobađajući sredstva za druge sektore. Dodatno, poboljšanja energetske efikasnosti u zgradama i saobraćaju značajno smanjuje operativne troškove kako za preduzeća, tako i za domaćinstva.
Zdravlje, siromaštvo i otpornost
Ekonomske koristi od dekarbonizacije ne ogledaju se samo u rastu BDP-a. Prelazak na čistu energiju može izvući jednog od pet ljudi iz ekstremnog siromaštva do 2050. godine, zahvaljujući rastu zapošljavanja u zelenim industrijama, boljim uslovima u poljoprivredi i lakšem pristupu struji i vodi.
Klimatska akcija donosi i ogroman benefit u oblasti javnog zdravlja. Sagorijevanje fosilnih goriva uzrokovalo je 4,2 miliona preuranjenih smrti usljed zagađenja vazduha samo 2019. godine, od čega je 89% zabilježeno u zemljama u razvoju. Ulaganja u čistu energiju, niskougljenični transport i pametno urbano planiranje ne samo da smanjuju zagađenje, već i značajno režu troškove zdravstvene zaštite.
Nedostatak odlučnosti može skupo koštati
Uprkos jasnim koristima, do februara 2025. godine, samo 19 zemalja je ažuriralo svoje klimatske planove, poznate kao Nacionalno utvrđeni doprinosi (NDCs). Istraživači upozoravaju da kašnjenje s investicijama može dugoročno povećati štete i oslabiti ekonomsku otpornost.
Jedan od glavnih problema je i nedosljednost u kreiranju i vođenju politika. Kada vlade ne šalju jasne i dosljedne signale o budućim regulativama i podsticajima, privatni sektor odlaže ulaganja, što bi moglo dovesti do padanja BDP-a za čak 0,75% već do 2030. godine.
Karbonske takse i reciklaža prihoda
Jedan od načina da se maksimiziraju koristi klimatske tranzicije jeste tzv. reciklaža prihoda – upotreba prihoda od karbonskih taksi za smanjenje drugih poreza, direktne isplate građanima ili ulaganja u javnu infrastrukturu.
Finansijske institucije imaju ključnu ulogu u usmjeravanju kapitala ka održivim projektima, ali im je za to potreban stabilan i jasan regulatorni ambijent. Banke, investicioni fondovi i osiguravajuće kuće traže predvidiv okvir kako bi uložili u projekte otporne na klimatske promjene.
Međunarodna saradnja, kroz mehanizme kao što su klimatski fondovi i razvojne banke, može pomoći mobilizaciju privatnog kapitala kroz sufinansiranje i alate za umanjenje rizika.
Razvoj i klima idu ruku pod ruku
Izvještaj nedvosmisleno pokazuje da ekonomski rast i klimatska akcija nisu u sukobu. Naprotiv – zemlje koje integrišu zaštitu životne sredine u svoje razvojne i fiskalne strategije ostvaruju bolje rezultate nego one koje te teme tretiraju odvojeno.
Planiranje klimatskih politikapredstavlja priliku da se usklade ekološki i ekonomski ciljevi. Zemlje koje pripreme ambiciozne, ali izvodljive planove imaće prednost u globalnoj tranziciji ka održivom razvoju.
Kao što ovaj izvještaj poručuje: klimatska odgovornost više nije teret, već prilika – i to prilika koja može donijeti zdravije, pravednije i prosperitetnije društvo.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Freepik
