Dejvid Atenboro – čovjek čija je naracija probudila svijest o prirodi širom svijeta, ostavlja neizbrisiv trag u borbi protiv klimatskih promjena i uništavanja prirodnih staništa. Njegova sposobnost da ispriča priče o divljini, okeanu i bićima koja nastanjuju našu planetu na način koji izaziva emocije i podstiče na razmišljanje, učinila ga je jednim od najvažnijih glasova naše ere. Sa svakim dokumentarcem, Atenboro ne samo da donosi fascinantne kadrove prirode, već i poziva na akciju – da zaštitimo ono što još uvijek možemo spasiti.
Njegov najnoviji film “Okean”, koji se u bioskopima prikazuje od 8. maja, na sam dan kada slavi 99. rođendan, otvara oči javnosti za jednu od najdestruktivnijih praksi prema morskim ekosistemima – industrijski ribolov putem vuče po dnu okeana. Ova metoda, prema Atenborou, “iscrpljuje život iz naših okeana” i ostavlja za sobom pustoš koja se može vidjeti čak i iz svemira.
U narativu bez zadrške, Atenboro oslikava alarmantnu sliku kočara koji nemilosrdno ruše morsko dno, podižući oblake sedimenta bogatog ugljenikom i uništavajući morska staništa koja su opstajala milionima godina. Iako je industrijski ribolov ubio dvije trećine svih velikih predatorskih riba, razmjere ove destrukcije posebno su izražene u Antarktiku, gdje kočari, prema riječima Atenboroa, “uklanjaju temelje čitavog ekosistema”.
No, tu se njegova priča ne završava. Atenboro ističe i moderni “kolonijalizam na moru”, gdje veliki kočari, često iz razvijenih zemalja, operiraju uz obale siromašnijih zemalja koje zavise od ribe za hranu i egzistenciju. Posljedica? Lokalni ribari ostaju bez ulova, dok industrijski brodovi nastavljaju svoje razorne operacije.
Kit Skouli (Keith Scholey), jedan od reditelja filma i dugogodišnji saradnik Atenboroa, ističe da je ovaj dokumentarac najdirektniji apel do sada. “On zna koliko mu javnost vjeruje i koliko mora biti oprezan. Sada, više nego ikad, želi donijeti promjenu,” kaže Skouli.
Film “Okean” sadrži i prve snimke kočara na djelu – od broda za sakupljanje školjki uz južnu obalu Britanije do broda u Turskoj. Teške grede koje razbijaju morsko dno, uništavajući sve na svom putu, postale su sinonim za ovu devastirajuću praksu. “Svakog dana, pod vodom radimo ono što bi na kopnu izazvalo bijes – uništavamo okeanske šume,” kaže Atenboro, sugerišući da bi ova praksa morala biti zabranjena.
Kritike koje je Atenboro ranije dobijao zbog “preblagog” tona u dokumentarcima sada su izgubile svoju težinu. U “Okeanu”, on otvoreno optužuje industrijski ribolov za uništavanje života u moru, a poruka filma nije samo upozorenje, već i poziv na akciju.
Dokumentarac takođe ima za cilj da skrene pažnju na predstojeću UN-ovu Konferenciju o okeanima koja se održava u Nici u junu. Članice UN-a u principu su se složile da do 2030. godine zaštite 30% svjetskih okeana od destruktivnog ribolova, ali Atenboro ističe da je za postizanje tog cilja potrebna odlučnija akcija.
Skouli upoređuje industrijski ribolov s komercijalnim lovom na kitove iz 1970-ih i 1980-ih, koji je gotovo doveo do istrebljenja nekih vrsta. Ipak, međunarodni sporazum iz 1982. godine zaustavio je komercijalni lov na kitove, a sada su mnoge vrste ponovo u procvatu. “Uspjeh je moguć,” kaže Atenboro sa palube broda dok plavi kit pliva pored njega. “Vidio sam to jednom ranije, na globalnoj skali.”
Film “Okean” donosi i priče o nadi – primjerima gdje se život vratio u more nakon zabrane destruktivnog ribolova. Od škotskog otoka Arran do havajskog pomorskog rezervata Papahānaumokuākea, more je pokazalo nevjerovatnu sposobnost oporavka.
“Okean može da se oporavi brže nego što možemo zamisliti: može se vratiti u život,” zaključuje Atenboro. I upravo je ta poruka ono što nam treba sada, više nego ikad.
Naslovna fotografija: Disney+
