Danski milioner Jacob Jelsing odlučio je da dio svog bogatstva usmjeri u projekat koji se ne uklapa u klasične investicione obrasce. Umjesto novih poslovnih poduhvata, fokus je prebacio na kupovinu poljoprivrednog zemljišta i njegovo vraćanje prirodi, kroz pretvaranje oranica u močvare, šume i raznovrsne divlje ekosisteme.
Jelsing je javnosti poznat kao osnivač kompanija Change Ventures, Earthbreak i Seabreak. Nakon što je učestvovao u izgradnji uspješne biotehnološke firme koja je razvila farmaceutske proizvode poput Ozempica, odlučio je da dio kapitala uloži u obnovu prirodnih pejzaža. Projekat sprovodi kroz kompaniju Earthbreak, koju je osnovao sa suprugom Camillom Voigt Zacho.
Njihov pristup je jednostavan u osnovi, ali ambiciozan u razmjerama. Earthbreak kupuje zemljište koje je decenijama bilo pod intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom i postepeno ga transformiše u prirodna staništa. Močvare, šume i livade sa divljim cvijećem vraćaju se na prostore koji su ranije bili potpuno podređeni proizvodnji hrane. Ideja nije samo ekološka. Cilj je da se pokaže kako obnova prirode može istovremeno predstavljati i dugoročnu investiciju u stabilnost životne sredine.
Ovakav pristup ima duboko uporište u istoriji Danske. Tokom posljednja dva vijeka, veliki dio teritorije ove zemlje pretvoren je u poljoprivredno zemljište. Danas se oko 60% ukupne površine Danske koristi za poljoprivredu, što je imalo značajne posljedice po prirodne ekosisteme.
Poljoprivreda je, bez sumnje, donijela ekonomski razvoj i sigurnost u snabdijevanju hranom. Istovremeno, doprinijela je smanjenju biodiverziteta i kontinuiranom pritisku na prirodna staništa. Posljedice nisu ograničene samo na kopno. Oticanje đubriva sa poljoprivrednih površina povezano je sa zagađenjem i smanjenjem nivoa kiseonika u danskim fjordovima, što direktno utiče na morske ekosisteme i ribarstvo.
Umjesto da čeka sistemske promjene ili nove politike, Jelsing se odlučio za direktno djelovanje. Njegov model zasniva se na postepenom povlačenju intenzivne poljoprivrede i vraćanju zemljišta u stanje funkcionalnih ekosistema.
Kada Earthbreak preuzme određenu parcelu, industrijska proizvodnja se postepeno ukida. Obnova počinje kroz niz konkretnih koraka: ponovno natapanje isušenih površina, sadnja autohtonih vrsta drveća i omogućavanje prirodne regeneracije vegetacije. Na nekim lokacijama, prostor se dodatno preoblikuje tako da uključuje bare, potoke, šumske zone i pašnjake, čime se stvaraju uslovi za razvoj različitih staništa za insekte, ptice i sisare. Vremenom, takvi pejzaži počinju ponovo da funkcionišu kao prirodni sistemi.
Poseban dio strategije odnosi se na ulogu ispaše. U određenim područjima uvode se goveda ili konji kako bi se oponašali prirodni obrasci ishrane biljojeda. Takav pristup pomaže očuvanju otvorenih travnjaka i doprinosi većoj raznovrsnosti biljnih vrsta.
Ovaj model uklapa se u širi koncept poznat kao rewilding. Riječ je o pristupu koji podrazumijeva smanjenje ljudske intervencije i stvaranje uslova u kojima priroda može sama da se obnovi. Umjesto intenzivnog upravljanja zemljištem, cilj je omogućiti ekosistemima da ponovo uspostave sopstvenu ravnotežu.
Earthbreak je već kupio više lokacija širom Danske. Ukupno se radi o stotinama hektara zemljišta koje je u procesu transformacije iz konvencionalne poljoprivrede u ekološku obnovu. Ipak, ambicije projekta idu dalje od pojedinačnih farmi.
Jelsing vjeruje da ovaj pristup može poslužiti kao model za širu primjenu u Evropi. Ideja je da se pokaže kako privatni kapital može igrati važnu ulogu u obnovi biodiverziteta. Ako investitori počnu da prepoznaju obnovu prirode kao dugoročnu i održivu investiciju, sve veće površine zemljišta mogle bi biti vraćene prirodi.
U tom smislu, projekat testira i ekonomsku dimenziju zaštite prirode. Prema Jelsingu, cilj nije ostvarivanje visokih profita, već dokazivanje da je moguće ostvariti umjerene finansijske povrate, na primjer oko 2% godišnje, uz istovremeno postizanje značajnih ekoloških koristi. Takav model mogao bi privući investitore zainteresovane za dugoročne i stabilne projekte.
Ipak, realizacija ovakvih inicijativa nije jednostavna. Projekti obnove suočavaju se sa regulatornim okvirima koji su prvenstveno kreirani da podrže poljoprivredu. U praksi to znači da aktivnosti poput ponovnog natapanja zemljišta ili pošumljavanja često zahtijevaju složene i višestruke dozvole od lokalnih vlasti i nadležnih institucija. Ove prepreke ukazuju na to da postojeći sistemi često favorizuju tradicionalne oblike korišćenja zemljišta, čak i kada bi obnova prirode bila korisnija.
Uprkos tome, interesovanje javnosti za ovakve projekte je vidljivo. Kada je jedna od obnovljenih farmi otvorena za posjetioce, stotine ljudi došlo je da vidi kako izgleda proces vraćanja prirode na degradirane površine. Takav odziv govori o rastućoj potrebi za konkretnim primjerima obnove ekosistema.
Iako Earthbreak trenutno obuhvata relativno mali dio ukupnog poljoprivrednog zemljišta u Danskoj, projekat jasno pokazuje potencijal privatnih inicijativa da dopune državne programe zaštite prirode. U kontekstu kontinuiranog gubitka biodiverziteta u Evropi, ovakav pristup mogao bi postati važan dio rješenja za obnovu ekosistema i stvaranje otpornijih i zdravijih pejzaža.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: World Resources Institute
