Evropska unija je u 2024. godini ostvarila značajan pomak u energetskoj tranziciji. Obnovljivi izvori činili su 25,2% ukupne finalne potrošnje energije. U odnosu na 2023. godinu, to je povećanje od 0,7 procentnih poena, dok je u poređenju sa 2004. godinom, kada je taj udio bio svega 9,6%, napredak gotovo trostruk.
Ovaj trend dolazi u trenutku kada je usvojena nova Direktiva EU 2023/2413, kojom je postavljen ambiciozniji cilj: umjesto dosadašnjih 32%, države članice sada teže da do 2030. godine dostignu 42,5% udjela OIE, uz dodatnu težnju ka 45%. Da bi se ovaj cilj ostvario, EU mora povećati udio obnovljivih izvora u finalnoj potrošnji energije za više od 17 procentnih poena i to u razmaku od svega šest godina.
Zemlje predvodnice: Skandinavija i Danska na vrhu
Najveći udio obnovljivih izvora u ukupnoj finalnoj potrošnji energije zabilježen je u Švedskoj, gdje je čak 62,8% energije dolazilo iz OIE, prije svega iz čvrste biomase, hidroenergije i energije vjetra. Finska je bila odmah iza sa 52,1%, takođe oslanjajući se na slične izvore, dok se Danska izdvojila sa 46,8%, kombinujući biomasu, vjetar i biogas.
Na drugoj strani skale nalazile su se Belgija (14,3%), Luksemburg (14,7%) i Irska (16,1%), kao zemlje sa najnižim udjelima OIE.
Važno je napomenuti da se prema pravilima iz Direktive (EU) 2018/2001 proizvodnja iz hidro i energije vjetra normalizuje u skladu sa vremenskim varijacijama – hidroenergija na osnovu prosjeka iz posljednjih 15 godina, a energija vjetra na osnovu posljednjih 5 godina, uz odvojeno obračunavanje kopnene i priobalne proizvodnje.
Skok proizvodnje zelene struje: Solarni bum mijenja sliku energetike
U periodu od 2014. do 2024. godine, rast proizvodnje električne energije iz OIE u EU uglavnom je rezultat snažnog razvoja energije vjetra i sunca. Tokom 2024. godine, obnovljivi izvori su pokrili 47,5% bruto potrošnje električne energije, više od dva procentna poena u odnosu na prethodnu godinu (45,4% u 2023).
Najveći udio pripao je energiji vjetra (38,0%) i hidroenergiji (26,4%). Zajedno, ove dvije tehnologije činile su skoro dvije trećine ukupne proizvodnje iz OIE. Solarna energija učestvovala je sa 23,4%, čvrsta biogoriva sa 5,8%, a ostali obnovljivi izvori sa 6,1%.
Posebno je upečatljiv rast solarne energije. Od svega 1% udjela u 2008. godini, solarna proizvodnja je eksplodirala, dostigavši čak 304 TWh u 2024. godini, sa samo 7,4 TWh u 2008.
Polovina potrošnje struje iz OIE u 11 članica EU
Austrija (90,1%), Švedska (88,1%) i Danska (79,7%) prednjače kada je riječ o udjelu električne energije iz obnovljivih izvora u ukupnoj potrošnji. Više od polovine električne energije iz OIE potrošeno je i u Portugalu (65,8%), Španiji (59,7%), Hrvatskoj (58,0%), Letoniji (55,5%), Finskoj (54,3%), Njemačkoj (54,1%), Grčkoj (51,2%) i Nizozemskoj (50,5%).
Nasuprot tome, zemlje sa najnižim udjelom obnovljive električne energije bile su Malta (10,7%), Češka (17,9%), Luksemburg (20,5%), te Mađarska i Kipar (po 24,1%) i Slovačka (24,9%).
Crna Gora već gotovo dvije decenije bilježi visoke udjele električne energije iz obnovljivih izvora. Od 2005. godine kada je taj udio iznosio 37,93%, pa sve do 2024. kada je dostigao 68,41%. Ovaj stabilan rast velikim dijelom proizilazi iz snažnog oslonca na hidroelektrane, koje i dalje čine okosnicu nacionalnog elektroenergetskog sistema. Iako se u posljednjim godinama bilježi i skroman doprinos iz solarnih i vjetroelektrana, ukupna statistika ostaje dominantno oblikovana velikim hidroenergetskim kapacitetima.
Zanimljivo je da su Norveška i Island, kao članice EFTA-e, te Albanija kao kandidat za članstvo, proizvele više električne energije iz OIE nego što su potrošile, što je rezultiralo nominalnim udjelom većim od 100%. U Norveškoj je to posljedica izvoza, dok su kod Islanda i Albanije na rezultat uticala i pravila o normalizaciji hidroenergije.
Grijanje i hlađenje: Ambijentalna energija postaje važan saveznik
U oblasti grijanja i hlađenja, udio OIE u EU dostigao je 26,7% u 2024. godini, u poređenju sa 11,7% iz 2004. godine. Ovaj porast je rezultat promjena u industriji, sektoru usluga i domaćinstvima, ali i sve češće upotrebe toplotnih pumpi koje hvataju ambijentalnu energiju, kao i uvođenja sistema obnovljivog hlađenja.
Više od polovine energije za grijanje i hlađenje iz obnovljivih izvora imale su Švedska (67,8%), Finska (62,6%), Letonija (61,8%), Malta (59,2%), Danska (56,4%), Estonija (55,5%) i Litvanija (52,1%). Među EFTA zemljama, Island je i ovdje bio lider sa 79,5%.
Kada je riječ o Crnoj Gori, iako nije članica EU, podaci Eurostata pokazuju da je zemlja tokom 2024. godine ostvarila zapažen rezultat. Udio energije iz obnovljivih izvora u grijanju i hlađenju premašio je 68%, što je iznad prosjeka Evropske unije i svrstava je među najuspješnije zemlje u ovom segmentu energetske tranzicije.
Na dnu ove ljestvice bile su Irska (7,9%), te Belgija i Holandija sa po 11,3%.
Transport: I dalje najzaostaliji sektor za obnovljive izvore
Za sektor transporta, EU je postavila zajednički cilj od 29% udjela OIE do 2030. godine. U ovaj cilj ulaze tečna biogoriva, zeleni vodonik, biometan, električna energija iz OIE i drugi oblici. Alternativno, države mogu izabrati smanjenje intenziteta emisije gasova staklene bašte u transportnim gorivima za najmanje 14,5%.
Do sada, napredak u ovom sektoru bio je relativno spor. Prosječan udio OIE u transportu povećan je sa 1,4% u 2004. na 11,2% u 2024. godini.
Najbolji rezultat zabilježen je u Švedskoj (26,4%) i Finskoj (20,2%). Nasuprot tome, Hrvatska (0,9%) i Grčka (3,9%) bile su pri samom dnu. Norveška se izdvojila kao lider među zemljama EFTA-e sa 33,6% udjela OIE u transportu, dok zemlje kandidati i potencijalni kandidati, uključujući i region Zapadnog Balkana, i dalje imaju zanemarljiv udio – od nule do oko 1%.
Sve ove brojke dolaze iz najnovijeg izvještaja Eurostat-a, koji precizno mapira tempo kojim se Evropa kreće ka održivijem energetskom sistemu. Iako trendovi pokazuju jasan napredak, posebno u sektoru električne energije i grijanja, izazovi u transportu i postizanje ambicioznih ciljeva do 2030. zahtijevaće još odlučniju akciju.
Evropa jeste na pravom putu, ali da bi do kraja dekade ostvarila zacrtane ciljeve, energetska tranzicija mora postati ne samo politički prioritet, već i dio svakodnevne stvarnosti u svim državama članicama.
Jasmin Murić
