Agencija za zaštitu životne sredine krajem juna objavila je Izvještaj o stanju životne sredine u Crnoj Gori na bazi indikatora za period 2021–2024, uz Predlog akcionog plana za unapređenje stanja životne sredine sa mjerama za period 2026–2029. godine.
Riječ je o dokumentu koji pokušava da stanje životne sredine prikaže kroz širi okvir društvenog razvoja, pritisaka koji iz tog razvoja proizilaze, posljedica po prirodu i zdravlje ljudi, ali i odgovora države kroz propise, strategije i javne politike.
Izvještaj je zasnovan na indikatorskom pristupu, prema metodologiji Evropske agencije za životnu sredinu, koju koriste i druge međunarodne institucije. Takav pristup ne posmatra podatke izdvojeno, već kroz DPSIR model: pokretačke faktore, pritiske, stanje, uticaje i reakcije. Dakle, radi se o Izvještaju koji nastoji da pokaže ne samo šta se dešava u životnoj sredini, već i zbog čega se dešava, kakve posljedice proizvodi i kako sistem na to odgovara.
Podaci korišćeni u izvještaju dobijaju se višegodišnjim sprovođenjem programa monitoringa za različite segmente životne sredine, koje realizuju institucije izabrane kroz tenderske procedure, kao i od institucija koje raspolažu relevantnim podacima.
Jedno od važnih poglavlja odnosi se na energetiku, sektor koji u Crnoj Gori i dalje ostaje jedan od ključnih izvora pritiska na životnu sredinu.
Energetika kao pokretač pritiska na životnu sredinu
U izvještaju se energetika posmatra kao jedan od pokretačkih faktora negativnih uticaja na životnu sredinu. To znači da se ovaj sektor ne analizira samo kroz proizvodnju i potrošnju energije, već i kroz posljedice koje takvi procesi ostavljaju na vazduh, klimu, zdravlje i prostor.
U Crnoj Gori se nepovoljni uticaji energetskog sektora uglavnom vezuju za Termoelektranu Pljevlja, koja kao gorivo koristi ugalj. Upravo je taj oslonac na fosilna goriva jedan od razloga zbog kojih energetika zauzima važno mjesto u izvještajima o stanju životne sredine.
Potrošnja energije zahtijeva njenu proizvodnju, a proizvodnja energije je tijesno povezana sa emisijama zagađujućih materija i gasova sa efektom staklene bašte. Te emisije utiču na klimatske promjene, ali i na kvalitet vazduha, naročito kada je riječ o proizvodnji električne i toplotne energije iz fosilnih goriva.
U izvještaju se podsjeća da takvo zagađenje može imati posljedice po zdravlje ljudi, među kojima su češći respiratorni problemi, alergije, astma i smanjenje imuniteta. Pri sagorijevanju goriva hemijska energija se pretvara u unutrašnju toplotnu energiju, dok se u atmosferu oslobađaju dimni gasovi različitog sastava, među kojima su ugljen-monoksid, ugljen-dioksid, vodena para, sumpor-dioksid, azotni oksidi i ugljovodonici.
Nacionalna lista indikatora u oblasti energetike definiše pet indikatora. U ovom izvještaju, u skladu sa raspoloživim podacima, obrađena su tri: potrošnja primarne energije po energentima, potrošnja finalne energije po sektorima i energetski intenzitet.
Fosilna goriva i dalje čine osnovu potrošnje
Potrošnja primarne energije pokazuje koliko je energije potrebno da bi se zadovoljile ukupne potrebe Crne Gore. Ona obuhvata goriva, naftne derivate, obnovljive i druge izvore energije, pa je važan pokazatelj za praćenje energetskog razvoja, korišćenja obnovljivih izvora, ali i uspješnosti politika energetske efikasnosti i očuvanja energije.
Podaci za 2023. godinu pokazuju da u strukturi potrošnje primarne energije i dalje dominiraju fosilna goriva. Njihovo ukupno učešće iznosilo je 63%, pri čemu su ugalj i naftni derivati gotovo izjednačeni: ugalj sa 31%, a naftni derivati sa 32%. Obnovljivi izvori energije učestvovali su sa 31%, dok je preostalih šest odsto pripalo drugim energentima.
Ovakva struktura pokazuje da je energetska tranzicija u Crnoj Gori već vidljiva u podacima, ali i da sistem još ima snažan oslonac na fosilne izvore. To se posebno vidi kroz istovremeno prisustvo dva trenda: potrošnja uglja se u periodu 2019 – 2023. blago smanjivala, dok je potrošnja nafte rasla.
Prosječna stopa opadanja potrošnje uglja u tom periodu iznosila je minus 0,09%, što ukazuje na veoma spor pad. Sa druge strane, potrošnja nafte rasla je prosječnom godišnjom stopom od 5,15%. U izvještaju se navodi da takav rast može biti rezultat ekonomskog oporavka nakon pandemije COVID-19 i povećanja transportnih aktivnosti.
Istovremeno, potrošnja energije iz obnovljivih izvora bilježila je snažan rast. Prosječna godišnja stopa rasta potrošnje iz obnovljivih izvora u periodu 2019 – 2023. iznosila je 15,54%. Taj podatak može ukazivati na ubrzani razvoj podstaknut energetskom tranzicijom, investicijama u zelenu infrastrukturu i ciljevima dekarbonizacije u skladu sa evropskim standardima.
Ipak, sama činjenica da obnovljivi izvori rastu ne znači da su pritisci energetike automatski smanjeni do nivoa koji bi bio dovoljan sa stanovišta zaštite životne sredine. Ukupan uticaj energetskog sektora zavisi i od količine potrošene energije, i od energenata, i od tehnologija koje se koriste za njenu proizvodnju.
Saobraćaj preuzima najveći dio finalne potrošnje
Drugi indikator odnosi se na potrošnju finalne energije, odnosno energiju koju troše krajnji potrošači. Ovaj pokazatelj je važan jer pokazuje gdje se energija zaista troši: u industriji, saobraćaju, domaćinstvima, uslugama i drugim sektorima.
U periodu od 2000. do 2023. godine finalna potrošnja energije u Crnoj Gori porasla je za 15,3%. Posmatrano kroz cijeli period, riječ je o blagom rastu, sa prosječnom godišnjom stopom od 0,69%. Međutim, unutar tog dužeg perioda postoje značajne promjene. Između 2007. i 2010. godine potrošnja finalne energije opala je za 16%. Najveći doprinos tom padu dao je industrijski sektor, u kojem je potrošnja za samo tri godine smanjena za 53%.
Struktura finalne potrošnje u 2023. godini pokazuje drugačiju sliku od one koja se tradicionalno vezivala za energetiku. Najveći potrošač finalne energije bio je saobraćaj, sa učešćem od 40%. Domaćinstva su učestvovala sa 33%, usluge sa 15%, dok je industrija činila 11% finalne potrošnje.
Taj podatak je takođe važan jer pokazuje da se energetski pritisci ne mogu posmatrati samo kroz proizvodnju električne energije ili rad velikih industrijskih sistema. Značajan dio potrošnje odvija se u svakodnevnom životu, kroz kretanje ljudi i robe, grijanje i hlađenje domaćinstava, uslužne djelatnosti i javne sisteme.
U izvještaju se navodi i da je u okviru industrijske potrošnje 2019. godine nosilac potrošnje finalne energije bila industrija obojenih metala. U 2023. godini njen udio u ukupnoj industrijskoj potrošnji iznosio je 23%. U odnosu na 2019. godinu, udio potrošnje u ovom tipu industrije pao je za 41,03%.
S obzirom na to da se broj stanovnika Crne Gore u istom periodu mijenjao marginalno, i potrošnja ukupne finalne energije po glavi stanovnika pratila je sličnu tendenciju kao ukupna finalna potrošnja. U periodu od 2016. do 2023. godine finalna potrošnja energije najviše je rasla zbog rasta potrošnje u sektoru saobraćaja.
To je jedan od nalaza koji zaslužuje posebnu pažnju, jer ukazuje da će energetska i klimatska politika morati sve ozbiljnije da se bavi transportom, a ne samo proizvodnjom energije.
Ekonomija raste uz manju potrošnju primarne energije
Treći indikator, energetski intenzitet, pokazuje odnos između ukupne potrošnje primarne energije i bruto domaćeg proizvoda (BDP). On je važan jer otkriva koliko energije društvo troši da bi proizvelo određenu ekonomsku vrijednost. U idealnom slučaju, ekonomski rast ne bi trebalo da znači i automatski rast potrošnje energije. Kada ekonomija raste, a potrošnja energije stagnira ili opada, govori se o razdvajanju ekonomskog rasta od potrošnje energije.
Prema podacima iz izvještaja, u periodu od 2000. do 2023. godine ukupna potrošnja primarne energije u Crnoj Gori smanjena je za oko 21%, sa prosječnom godišnjom stopom od minus 1,3%. U istom periodu bruto domaći proizvod više je nego utrostručen.
To znači da je u Crnoj Gori došlo do apsolutnog razdvajanja ekonomskog rasta od potrošnje primarne energije. Drugim riječima, ekonomski rast je praćen smanjenjem potrebne energije.
Trend energetskog intenziteta kontinuirano blago opada u periodu 2000-2023, što ukazuje na poboljšanje energetske efikasnosti. Ipak, izvještaj upozorava da vrijednost od 0,18 i dalje ostaje viša od prosjeka Evropske unije. To znači da postoji prostor za dodatna unaprjeđenja, naročito u oblasti energetske efikasnosti i većeg doprinosa obnovljivih izvora u ukupnoj proizvodnji i potrošnji energije.
Istovremeno, pad ukupne primarne potrošnje i energetskog intenziteta ne može se tumačiti samo kao rezultat uspješnih mjera energetske efikasnosti. U izvještaju se navodi da je on povezan i sa smanjenjem ukupne industrijske proizvodnje. To je bitna razlika, jer manja potrošnja energije zbog pada industrijske aktivnosti nije isto što i sistemski prelazak na efikasniju, čistiju i otporniju ekonomiju.
Potrošnja energije sve više izlazi iz okvira industrije
Jedan od problema koji izvještaj posebno prepoznaje jeste činjenica da se značajna potrošnja energije odvija u djelatnostima koje nisu proizvodne. Dio energije odlazi na javna komunalna i uslužna preduzeća, poljoprivredu i domaćinstva. To potvrđuje da pitanje energetike više nije samo pitanje velikih proizvodnih postrojenja ili industrijskih potrošača. Ono se sve više tiče načina na koji funkcionišu gradovi, javne usluge, transport, stanovanje i svakodnevna potrošnja.
Sa stanovišta zaštite životne sredine, uticaj energetike zavisi od ukupne količine potrošene energije, ali i od vrste energenata i tehnologija koje se koriste. Energetski sistem može trošiti manje, ali i dalje ostati problematičan ako se oslanja na zagađujuće izvore. Može i povećavati udio obnovljivih izvora, a da pritisci ostanu visoki ukoliko istovremeno raste potrošnja u sektorima poput saobraćaja.
Zato nalazi iz izvještaja pokazuju složenu sliku. Crna Gora bilježi rast obnovljivih izvora i pad energetskog intenziteta, što su važni pomaci. Istovremeno, fosilna goriva i dalje čine dominantan dio primarne potrošnje, Termoelektrana Pljevlja ostaje ključni izvor pritiska u energetskom sektoru, a saobraćaj je postao najveći potrošač finalne energije.
Takva kombinacija podataka upućuje na zaključak da energetska tranzicija nije samo pitanje novih izvora energije, već i pitanje ukupne potrošnje, efikasnosti, strukture privrede i načina na koji se ljudi i roba kreću kroz zemlju.
Izvještaj zato ne daje samo statistički presjek, već i podsjetnik da se stanje životne sredine oblikuje kroz odluke koje se donose u energetici, saobraćaju, industriji, domaćinstvima i javnim uslugama. Upravo na tom prostoru, između podataka i svakodnevnog života, nalazi se i najveći izazov za naredni period.
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: J.M.
