Od 1. januara 2026. godine, mehanizam EU za prilagođavanje granica emisijama ugljen-dioksida (CBAM) stupiće u punu primjenu. Bez odlaganja. Bez izuzetaka. Iako je o njemu mjesecima vođena burna rasprava, odluka je donesena: svi izvoznici električne energije i drugih ugljen-dioksidno intenzivnih proizvoda izvan EU suočiće se sa novim režimom oporezivanja emisija. A zemlje Zapadnog Balkana su među onima koje će to najviše osjetiti.
U izvještaju međunarodne organizacije CEE Bankwatch Network, simbolično nazvanom “A Perfect Storm” (Savršena oluja), ističe se da ovaj korak predstavlja ne samo tehničku već i političku prekretnicu koja može donijeti ogromne ekonomske gubitke, ali i otvoriti vrata neophodnoj energetskoj tranziciji, ukoliko se djeluje odmah i promišljeno.
Šta je CBAM i koga pogađa?
CBAM je novi mehanizam Evropske unije kojim se uvoze robe sa značajnim karbonskim otiskom, uključujući električnu energiju, oporezuju po istoj stopi kao i proizvodi unutar EU obuhvaćeni sistemom za trgovinu emisijama (EU ETS). To znači da će EU uvoznici električne energije, čelika, cementa, đubriva, aluminijuma i vodonika morati da kupe sertifikate koji predstavljaju emisije CO₂ povezane sa proizvodnjom tih proizvoda u trećim zemljama. Cijena? Početnih 75 eura po toni CO₂ – i to bez ikakvih subvencija ili oslobađanja.
Za zemlje poput Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Sjeverne Makedonije i Srbije, koje još u velikoj mjeri proizvode električnu energiju iz uglja, to znači gubitak konkurentske prednosti. Italija, Hrvatska, Mađarska, Rumunija, Bugarska i Grčka – glavni uvoznici struje iz regiona – moraće da pronađu nove, “čistije” izvore ili da plate visoku cijenu.
Gubici za Zapadni Balkan, a prihodi za EU
U izvještaju se navodi da su zemlje Zapadnog Balkana, od 2014. do 2023. godine, izvezle 109 TWh električne energije u EU, što čini čak 15,5% ukupne proizvodnje u regionu. Iako ta energija čini mali dio potrošnje u EU, ona ima presudan značaj za nacionalne budžete i elektroprivrede Zapadnog Balkana, jer cijene električne energije za domaćinstva ostaju strogo regulisane, a izvoz obezbjeđuje prijeko potreban prihod.
CBAM će taj izvoz učiniti znatno manje isplativim. Prema konzervativnim procjenama iz izvještaja, prihodi koje će EU ostvariti naplatom CBAM-a na struju iz regiona mogli bi dostići 965 miliona eura godišnje, dok procjene Sekretarijata Energetske zajednice govore čak o 1,2 milijarde eura.
Distribucija očekivanih CBAM prihoda izgleda ovako:
- Srbija – 319 miliona eura
- Bosna i Hercegovina – 291 milion eura
- Crna Gora – 191 milion eura
- Sjeverna Makedonija – 164 miliona eura
Zanimljivo, da su vlade u regionu ranije uvele domaće oporezivanje emisija CO₂, same bi mogle zadržati ove prihode i usmjeriti ih u pravcu energetske tranzicije. Umjesto toga, prihod će sada pripasti budžetu EU.
Ko je najviše izložen?
Zemlje koje će osjetiti najveći udar su one sa visokom zavisnošću od uglja i značajnim izvozom struje: BiH, Crna Gora i Sjeverna Makedonija, dok će Srbija takođe biti pogođena, iako u manjoj mjeri zbog manjeg udjela izvoza u ukupnoj proizvodnji.
Albanija, sa dominantnim učešćem hidroenergije, za sada izbjegava negativne posljedice, ali bi planirana izgradnja gasnih elektrana mogla promijeniti tu računicu. Kosovo, iako se ne graniči direktno sa EU, indirektno će osjetiti ekonomske promjene.
Propuštene šanse i neispunjeni uslovi
CBAM sadrži klauzule koje omogućavaju izuzeće zemalja koje ostvaruju značajan napredak u usklađivanju sa evropskim zakonodavstvom u oblasti energetike i klimatske politike. Ipak, nijedna zemlja Zapadnog Balkana trenutno ne ispunjava te uslove. Nijedna od njih još nije završila integraciju sa tržištem električne energije Evropske unije, a najraniji mogući rok za to je 2027. godine.
Crna Gora, iako jedina u regionu koja ima uveden sistem naplate emisija ugljen-dioksida u elektroenergetskom sektoru, primjenjuje izuzetno nisku cijenu koja nije dovoljna da bi se kvalifikovala za izuzeće. S druge strane, Srbija je u oktobru 2025. godine objavila plan za uvođenje karbonske takse u iznosu od samo 4 eura po toni CO₂, uz dodatne olakšice koje bi dodatno umanjile efektivnu visinu tog poreza u elektroenergetskom sektoru. U takvim okolnostima, nijedna zemlja regiona ne može izbjeći udar CBAM-a, što stvara ozbiljan rizik od neplanski sprovedene tranzicije.
Pravedna tranzicija nije luksuz, već hitna potreba
CBAM može poslužiti kao snažan okidač za prijeko potrebne promjene u energetskom sektoru Zapadnog Balkana, uključujući gašenje termoelektrana, smanjenje zagađenja i prelazak na obnovljive izvore energije. Ipak, ti procesi mogu biti uspješni samo ako tranzicija bude pravovremeno planirana i društveno osjetljiva.
U tom smislu, od vlada se očekuje da hitno uvedu realne cijene ugljen-dioksida na nacionalnom nivou, kako bi emisije dobile svoju ekonomsku težinu i postale faktor u donošenju energetskih odluka. Istovremeno, ključno je da se planira i sprovede pravedna tranzicija u rudarskim regionima, kroz procese koji uključuju lokalne zajednice, kako bi se spriječilo dalje produbljivanje socio-ekonomskih razlika. Neophodno je i izbjegavanje novih energetskih zavisnosti od fosilnih goriva, posebno od prirodnog gasa, jer bi to značilo zamjenu jedne štetne prakse drugom. Pored toga, regionalne vlade moraju uložiti dodatne napore u povećanje energetske efikasnosti, modernizaciju distributivnih mreža i izgradnju obnovljivih energetskih postrojenja koja imaju podršku lokalnog stanovništva.
Prema procjenama iz izvještaja, ukoliko bi se u regionu uveo umjereni karbonski porez od 75 eura po toni na sve emisije iz termoenergetskih postrojenja i toplana, zemlje Zapadnog Balkana bi mogle godišnje prikupiti i do 4,2 milijarde eura za podršku pravednoj i održivoj tranziciji – iznos koji bi se postepeno smanjivao kako bi se fosilna goriva povlačila iz upotrebe, ali koji u startu ima ogroman transformativni potencijal.
I EU mora preuzeti odgovornost
Evropska komisija, iako pokretač CBAM-a, nije predložila uspostavljanje posebnog Fonda za pravednu tranziciju za region Zapadnog Balkana. Autori izvještaja naglašavaju da je to velika greška i propuštena šansa.
CBAM može biti sredstvo za ubrzanje tranzicije ka čistoj, decentralizovanoj i pravednoj energetici. Ali takođe može postati izgovor za neaktivnost, ako se vlade u regionu ne uhvate u koštac sa izazovima i ne ulože u ljude, znanje i održive izvore energije.
Izvještaj “A Perfect Storm” CEE Bankwatch Network-a jasno upozorava: ostalo je još vrlo malo vremena. Ili ćemo CBAM iskoristiti kao šansu – ili ćemo ga dočekati kao oluju.
Jasmin Murić
Izvor: CEE Bankwatch Network
Naslovna fotografija:
