Mehanizam Evropske unije za prilagođavanje ugljenika na granicama, poznatiji kao CBAM, više nije samo tema evropskih politika i regulatornih rasprava. Njegovi efekti, prema analizi NVO Eko-tim, već se osjećaju i na tržištu električne energije iz Crne Gore, posebno kada je riječ o izvozu prema Evropskoj uniji.
Kako se navodi u analizi „Analiza uticaja primjene CBAM-a na TE Pljevlja i lokalnu i nacionalnu ekonomiju“, prvi kvartal 2026. godine pokazao je da novi evropski mehanizam počinje da mijenja ekonomsku logiku trgovine električnom energijom. Iako je cijena električne energije u južnoj Italiji bila značajno viša nego u Crnoj Gori, planirani komercijalni tokovi iz Crne Gore prema Italiji smanjeni su za više od 2.100 megavat-sati dnevno u odnosu na isti period prethodne godine.
U saopštenju NVO Eko-tim objašnjava se da je razlika između italijanske i crnogorske cijene električne energije u posmatranom periodu iznosila oko 43 eura po megavat-satu. U standardnim tržišnim okolnostima, takva razlika predstavljala bi snažan podsticaj za izvoz. Međutim, situaciju sada mijenja dodatni CBAM trošak, koji je procijenjen na oko 74 eura po megavat-satu.
Praktično, dodatni trošak vezan za emisije ugljen-dioksida postao je veći od same tržišne prednosti koju je Crna Gora imala na italijanskom tržištu. Time je, kako navode autori analize, izvoz prema Italiji postao znatno manje isplativ, a dio električne energije koji je ranije mogao konkurentno da se plasira na tržište EU sada se prodaje teže ili uz mnogo manju zaradu.
Analiza upozorava da se ključni efekat CBAM-a ne ogleda samo u novom finansijskom opterećenju, već u postepenom slabljenju izvozne konkurentnosti elektroenergetskog sektora i rastu pritiska na njegove prihode.
„Ovo je važan signal za Crnu Goru. CBAM već mijenja tržišne odluke i pokazuje da izvoz električne energije iz sistema sa visokim emisijama postaje sve manje konkurentan, čak i kada su cijene na EU tržištu više“, kazala je Diana Milev Čavor, koordinatorka programa za klimu i energiju u NVO Eko-tim.
Prema procjenama iz analize, oko 500 gigavat-sati planirane prodaje električne energije tokom 2026. godine moglo bi biti tretirano kao izvoz relevantan za tržište EU, odnosno kao dio prodaje potencijalno izložen CBAM riziku.
Ako bi se na taj obim primijenio pad trgovine između zemalja Zapadnog Balkana i EU od približno 25%, manji izvoz u odnosu na godišnji plan mogao bi iznositi oko 125 gigavat-sati.
Bruto vrijednost takve izgubljene izvozne prilike, računajući prosječnu cijenu električne energije u južnoj Italiji od 130,3 eura po megavat-satu, iznosila bi oko 16,3 miliona eura. Ipak, iz Eko-tima naglašavaju da taj iznos ne treba posmatrati kao direktan neto gubitak, budući da se dio proizvedene električne energije može prodati na domaćem ili regionalnom tržištu.
Kao realniji pokazatelj mogućeg manjeg prihoda navodi se izgubljena izvozna premija, odnosno razlika između cijene ostvarive na italijanskom i crnogorskom tržištu. Za procijenjeni pad izvoza od 125 gigavat-sati, ta razlika bi iznosila oko 5,6 miliona eura.
„Suština problema nije samo u tome koliko Crna Gora može izgubiti kroz manji izvoz. Suština je u tome što se mijenja cijela ekonomska računica proizvodnje i prodaje električne energije. Ukoliko domaći sistem cijene ugljenika ostane neuređen i znatno niži od evropskog, razliku će naplaćivati EU kroz CBAM, umjesto da taj novac ostaje u Crnoj Gori i bude uložen u modernizaciju energetike, zaštitu potrošača i pravednu tranziciju“, navela je Diana Milev Čavor.
U saopštenju se dodatno pojašnjava da bi, u opreznijem takozvanom mix-based scenariju, CBAM trošak na smanjeni izvoz od 125 gigavat-sati iznosio oko 4 miliona eura. U višem, default scenariju, taj pritisak bi dostizao oko 9,2 miliona eura.
Upravo u tom scenariju, navodi se u analizi, CBAM trošak premašuje samu izvoznu premiju, što objašnjava zašto izvoz električne energije može opasti čak i u situacijama kada su cijene na tržištu EU značajno više od domaćih.
„Crna Gora mora prestati da posmatra klimatske politike EU kao spoljne obaveze koje se mogu odlagati. One već imaju cijenu za naš energetski sektor. Tu cijenu smo već dočekali nespremni, zbog čega je neophodno hitno napraviti promjene kako bismo je pretvorili u instrument za ulaganje u obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost i sigurniji elektroenergetski sistem“, istakla je Diana Milev Čavor.
Iz NVO Eko-tim poručuju da je zbog toga neophodno hitno unaprijediti domaći sistem određivanja cijene emisija CO₂, obezbijediti transparentno korišćenje prihoda od emisionih kredita i pripremiti energetski sektor za tržišne uslove u kojima će ugljenični intenzitet proizvodnje sve direktnije određivati konkurentnost na evropskom tržištu.
J.M.
Naslovna fotografija: J.M.
