U momentu u kojem se o električnim vozilima (EV) sve više priča kao o jednom od centralnih stubova globalne energetske tranzicije, tenzije između dvije najveće svjetske ekonomije prijete da poremete tokove snabdijevanja ključnim materijalima. Grafit – nezamjenjivi sastojak litijum-jonskih baterija – našao se u središtu carinskog rata između Kine i Sjedinjenih Američkih Država, sa potencijalno dalekosežnim posljedicama za čitavo tržište električnih vozila.
Nakon što je Kina uvela nova ograničenja na izvoz određenih klasa grafita, američka vlada je uzvratila uvođenjem carine od čak 93,5% na uvoz anodnog grafita iz Kine. Ovo se odnosi na sve materijale sa najmanje 90% čistoće ugljenika, bez obzira na to da li su prirodnog ili sintetičkog porijekla. Time je dodatno pojačan pritisak na američke proizvođače električnih vozila i baterija, koji se već bore sa rastućim troškovima i izazovima u lancu snabdijevanja.
Grafit, iako često u sjenci litijuma i kobalta, čini čak polovinu mase baterijske ćelije i nezamjenjiv je za funkcionalnost anoda u EV baterijama. Kina danas kontroliše više od 60% svjetske proizvodnje i više od 90% prerade grafita, što je čini gotovo monopolski važnom karikom u ovom lancu. U tom kontekstu, svaki poremećaj u kineskom izvozu direktno se preliva na globalno tržište.
Udar na troškove i planove
Za američke proizvođače kao što su Tesla, GM i Ford, ove mjere znače povećane troškove i potencijalna kašnjenja u proizvodnji. Mnoge fabrike baterija su trenutno u izgradnji ili fazi proširenja, i svaki poremećaj u snabdijevanju može otežati ispunjavanje ambicioznih federalnih ciljeva u pogledu usvajanja električnih vozila. Već sada, cijene EV modela predstavljaju prepreku za mnoge potrošače, a svaki dodatni rast ulaznih troškova mogao bi usporiti prodor električnih vozila u srednjem i nižem tržišnom segmentu.
Kompanije pokušavaju da pronađu izlaz: GM najavljuje preraspodjelu proizvodnih kapaciteta i strategije cijena kako bi apsorbovao oko 30% dodatnih troškova, dok Batteries Plus bilježi drastično smanjenje oslanjanja na kineske dobavljače – sa 32% u 2018. na svega 4% danas. Istovremeno, proizvođači grafita izvan Kine, poput australijske Syrah Resources i kanadskog Nouveau Monde-a, bilježe rast vrijednosti akcija i interesovanja investitora.
Američka administracija pokušava da osigura domaće snabdijevanje kroz ulaganja u rudarske i prerađivačke kapacitete u saveznim državama poput Aljaske i Alabame. Međutim, procesi dozvola i izgradnje ukazuju da će proći godine prije nego što ti kapaciteti postanu operativni. Paralelno, intenziviraju se trgovinske veze sa zemljama koje raspolažu značajnim zalihama grafita, poput Kanade, Australije i Mozambika, što je u skladu sa širim energetskim i klimatskim politikama SAD-a.
Šta ovo znači za Evropu?
Iako je fokus sukoba trenutno na SAD-u, efekti će se bez sumnje preliti i na evropsko tržište. EU takođe u velikoj mjeri zavisi od kineskog grafita, a planovi za ubrzani razvoj EV sektora mogli bi biti ugroženi ako globalne cijene porastu ili dođe do nestašica. Evropski proizvođači vozila i baterija, poput Volkswagena, Stellantisa i Northvolta, već osjećaju pritisak da ubrzaju diverzifikaciju snabdijevanja i da razvijaju “friend-shoring” partnere – uvođenje proizvodnje iz zemalja sa sličnim vrijednostima i stabilnim odnosima.
Ovakve tenzije dodatno potvrđuju koliko je energetska tranzicija osjetljiva na geopolitičke poremećaje. U središtu savremenih transformacija transportnog sektora, borba za kontrolu nad ključnim sirovinama postaje sve izraženija – a ni Evropa nije pošteđena mogućih potresa koji iz toga proizilaze.
Izvor: GlobalData.
