Biofilija gaji ljubav prema svemu što je živo, što raste i razvija se. Hipoteza o biofiliji navodi kako ljudi posjeduju urođeni afinitet prema prirodi i kako je ta veza veoma blagotvorna, kao što se može uočiti na primjeru biofilne arhitekture. Takva arhitektura ima za cilj stvaranje okruženja koje ne samo da dobro funkcioniše i dobro izgleda, već i promoviše osjećaj blagostanja i povezanosti sa prirodom.
Integracija zelenila, svjetlosti, vode i drugih prirodnih elemenata u enterijeru pozitivno utiče na čovekovu percepciju prostora i vremena provedenog u njemu.
Jedan od ključnih principa biofilne arhitekture je upotreba prirodnih materijala. Ovo podrazumijeva upotrebu drveta, kamena i drugih prirodnih građevinskih materijala prilikom izgradnje objekata, kao i postavljanje biljaka i drugih živih elemenata u prostor.
Još jedan važan aspekt biofilne arhitekture je korišćenje prirodnog svjetla i ventilacije. Projektujući zgrade i prostore na način da adekvatno koriste prednosti prirodnog svjetla i ventilacije, arhitekta može stvoriti okruženje koje je udobnije i zdravije za korisnike. Otvori treba da budu dovoljno veliki da omoguće dovoljnu količinu prirodnog osvjetljenja, a korišćenje sistema prirodne ventilacije omogućiće da vazduh bude svjež i čist.
Pored navedenog, biofilna arhitektura takođe često uključuje kreiranje otvorenih prostora koji su pogodni za ozelenjavanje. Zeleni krovovi, bašte i druge površine na kojima biljke i drugi oblici života mogu napredovati, pokazali su se i kao idealni prostori u kojima ljudi žele da provode vrijeme. Obezbjeđivanjem ovakvih prostora, arhitektura može pomoći u stvaranju okruženja koje nije samo funkcionalno i estetski prijatno, već naglašava osjećaj povezanosti sa prirodnim svijetom.
Prednosti biofilne arhitekture su brojne. Jasno je da boravak u prirodi ima pozitivne efekte na mentalno i fizičko zdravlje. Integracijom prirodnih elemenata u izgrađeno okruženje, biofilna arhitektura može pomoći u smanjenju stresa i poboljšanju opšteg blagostanja. Pored toga, istraživanje je pokazalo da prirodnije okruženje može povećati produktivnost i kreativnost, čineći ovu gradnju vrijednim alatom za preduzeća i organizacije koje žele da poboljšaju učinak svojih zaposlenih.
Koncept se takođe primjenjuje i na fasade objekata, unapređujući urbani pejzaž kome daje održiviju, zelenu notu, na korist našem umu, tijelu i duši.
U nastavku vam predstavljamo primjere arhitektonskog „povratka prirodi“, iz različitih krajeva sveta.
Biofilna arhitektura sve više privlači pažnju arhitekata, kao jedno od rješenja u borbi protiv klimatskih promjena, ali i kao metod za ponovno uspostavljanje narušene veze između čovjeka i prirode.
N. Bukilić
Izvor: www.designwanted.com
