Bez obzira na to koliko brzo neka ugrožena vrsta može da se kreće, njen opstanak zavisi od toga da li novo područje može zadovoljiti njene potrebe. Studija ekološkog modeliranja Univerziteta Kalifornija u Dejvisu pokazala je da će između 7% i 16% analiziranih biljnih vrsta u svijetu do 2100. godine izgubiti više od 90% svog prirodnog areala, što ih dovodi u ozbiljan rizik od izumiranja prema trenutnim projekcijama klimatskih promjena.
Istraživanje objavljeno u časopisu Science, navodi da će gubitak staništa usljed klimatskih promjena biti glavni uzrok tih izumiranja, a ne sposobnost biljaka da mijenjaju područje rasprostranjenosti ili da „drže korak“ sa promjenama klime.
To sugeriše da strategije očuvanja zasnovane na potpomognutoj migraciji, odnosno premještanju vrsta uz ljudsku pomoć, možda neće značajno smanjiti globalno izumiranje biljaka izazvano klimatskim promjenama. Ipak, kombinovanje takvih mjera sa obnovom ekosistema i zaštitom klimatskih utočišta moglo bi dati bolje rezultate.
„Otkrili smo da biljke ne izumiru zato što se ne kreću dovoljno brzo“, kazao je glavni autor studije Xiaoli Dong, vanredni profesor na Odjeljenju za nauku o životnoj sredini i javne politike pri University of California, Davis.
„Problem je u tome što će do kraja vijeka nestati ogroman dio pogodnih staništa. Ako nam je prioritet smanjenje stope izumiranja biljnih vrsta, agresivno smanjenje emisija biće mnogo važnije od drugih mjera“, rekao je Dong.
Biljke u pokretu
Istraživači su željeli da razumiju kako će biljke reagovati na zagrijavanje planete tokom narednih decenija. Gdje će se širiti? Koliko vrsta će izumrijeti i šta zapravo pokreće taj proces?
Kako bi odgovorili na ta pitanja, koristili su veliku bazu podataka sa gotovo 68.000 biljnih vrsta, što čini oko 18% ukupne svjetske flore. Na osnovu tih podataka projektovali su buduću rasprostranjenost biljaka do 2100. godine i, uzimajući u obzir različite nivoe nesigurnosti, procijenili stopu izumiranja od 7% do 16%, u zavisnosti od scenarija emisija.
Većina ranijih modela koji procjenjuju stope izumiranja nije uzimala u obzir brzinu pomjeranja areala, odnosno koliko brzo vrste zaista mogu da se premještaju kako se klima mijenja. Uključivanje tog faktora pokazalo je da je upravo gubitak staništa, a ne sporije širenje biljaka, ključni pokretač izumiranja u uslovima klimatskih promjena.
Visoke stope izumiranja predviđaju se za južnu Evropu, zapadni dio Sjedinjenih Američkih Država i južnu Australiju, čime su ugrožene i drevne i ekonomski važne biljne vrste. Među njima su i selaginele (Selaginella) u Kaliforniji, jedna od najstarijih preživjelih linija vaskularnih biljaka, stara više od 400 miliona godina, kao i eukaliptusi u Australiji, rod koji pokriva tri četvrtine autohtonih šuma tog kontinenta i ima ključnu ulogu za biodiverzitet, kulturu autohtonih naroda i drvnu industriju.
Džepovi povećane raznovrsnosti
Pomjeranje areala ipak može povećati lokalno bogatstvo vrsta, odnosno broj različitih vrsta na određenom prostoru. Studija pokazuje da će oko 28% Zemljine površine zabilježiti rast lokalne raznovrsnosti jer će se biljke prilagođavati promjenama klime.
„Područja u kojima će vjerovatno doći do povećanja broja vrsta uglavnom su vlažni regioni ili oni za koje se predviđa da će postati vlažniji, poput istočnih djelova SAD-a, Indije, jugoistočne Azije i južnog dijela Južne Amerike“, rekla je prva autorka studije Junna Wang, koja je istraživanje sprovodila kao doktorand, a danas radi kao postdoktorska istraživačica na univerzitetu Yale .
„Nasuprot tome, zapadni dio SAD-a, veliki dio Evrope i Australija vjerovatno će izgubiti biodiverzitet jer će se područja rasprostranjenosti brojnih vrsta smanjivati“, dodala je Wang.
„Stvari će biti drugačije“
Ovo veliko preslagivanje biljnih vrsta širom planete zahtijevaće i drugačiji način razmišljanja o zaštiti prirode i o tome šta se smatra „prirodnim“ za određeni prostor, smatra Dong.
„Promjene dolaze i moramo im se prilagoditi“, kazala je ona. „Neke od ovih vrsta po prvi put će se naći zajedno. Vidjećemo potpuno nove interakcije. Ishod toga je teško predvidjeti. Svijet će biti drugačiji od onoga kojeg pamtimo prije 40 ili 50 godina.“
Studija dodatno naglašava sve važniju ulogu banaka sjemena, botaničkih vrtova i područja koja mogu služiti kao klimatska utočišta za biljke čija bi genetska, medicinska i kulturna vrijednost u suprotnom mogla biti izgubljena. Istovremeno, očuvanje i odgovorno upravljanje ekosistemima pomoći će vrstama u pokretu da pronađu nova mjesta za opstanak.
J.M.
Naslovna fotografija: Unsplash
