Iako je jesen već na pragu, more nas i dalje podsjeća koliko je živo – i koliko lako taj život može da bude prekinut. Vijest o smrti glavate kornjače (Caretta caretta), koja je teško povrijeđena u Bokokotorskom zalivu, jedna je od onih koje bole, iako su kratke. Bole zato što dolaze iz mora koje volimo da doživljavamo kao netaknuto, prirodno, domaće – a ponašamo se kao da je bez duše.
Kornjača je juče pronađena teško povrijeđena kod plaže Oskar u Prčanju. Građani su brzo reagovali, kao i stručnjaci iz Instituta za biologiju mora (IBMK) i Akvarijuma Boka, koji su životinju smjestili u karantin. Kako je saopšteno iz IBMK, veterinarski pregled je donio prilično lose vijesti: napuknuće lobanje i otvorena povreda leđnog dijela oklopa, očigledno izazvane udarom plovila koje se kretalo prebrzo. I pored brze intervencije i primijenjenih terapija, kornjača nije izdržala noć.
U pitanju je šesta ovogodišnja dojava o uginuloj kornjači u Boki, a kod većine njih nije bilo znakova bolesti ili neuhranjenosti. U takvim slučajevima, najčešće sumnje padaju upravo na kontakt s brzim plovilima, naročito u zonama gdje je plovidba intenzivna, a kontrola minimalna.
Podsjećamo da su sve morske kornjače, uključujući glavatu kornjaču, strogo zaštićene vrste – kako prema zakonima Crne Gore, tako i u okviru brojnih međunarodnih konvencija kojih je naša država potpisnica. Uprkos tome, realnost u Bokokotorskom zalivu odražava ozbiljan nesklad između propisa i prakse.
Tragično je to što do ovakvih događaja dolazi upravo u godini kada smo, kao zajednica, proslavili vijest o prvom potvrđenom gnijezdu glavate kornjače na Adi Bojani. Ta vijest probudila je nadu da bi se ova veličanstvena vrsta mogla trajno nastaniti u našem moru, da bi ga mogla smatrati svojim domom. No, kako da se osjećaju bezbjedno u moru u kojem ne mogu na miru izroniti da udahnu vazduh?
Za razliku od delfina, kornjače su tihe i jedva vidljive kada izrone, a njihovo stradanje se često ne primijeti odmah. I kada se primijeti, kao u ovom slučaju, već je kasno.
Iz Instituta za biologiju mora upućen je još jedan apel – ne samo pomorcima da prilagode brzinu propisima i obrate pažnju, već i institucijama da pojačaju nadzor i sankcionišu prekršaje. Jer povrijeđene i uginule kornjače su, kako kažu – samo “vrh ledenog brijega”, simptom dubljeg problema koji zahtijeva ozbiljan sistemski odgovor.
Boka Kotorska nije trkačka staza. Ona je prirodno blago, jedinstveni eko-sistem koji zahtijeva poštovanje, sporiji tempo i pogled dublje od površine. Ako želimo da i ubuduće pričamo lijepe priče o gnijezdima kornjača, a ne o njihovim ranama i smrti, vrijeme je da se zapitamo – kome zapravo pripada more?
Jasmin Murić
Naslovna fotografija: Institut za biologiju mora Kotor
