Bez oprašivača, nema ni hrane: kako male vrste čuvaju veliki svijet

Kada govorimo o oprašivačima, većina ljudi odmah pomisli na pčele. Te marljive zujalice odavno su postale simbol prirodne ravnoteže. Međutim, pčele su tek dio jedne mnogo veće i raznovrsnije zajednice. Na planeti živi oko 350.000 vrsta oprašivača, od sitnih insekata do krupnih sisara. Iako su mnogi od njih neprimijećeni ili nedovoljno cijenjeni, njihova uloga u održavanju života na Zemlji je nezamjenjiva.

Zapravo, svijet kakav poznajemo ne bi mogao da funkcioniše bez ovih posvećenih stvorenja. Od 1.400 kultura koje se širom svijeta uzgajaju za prehranu ljudi i industrijsku upotrebu, gotovo 80% zavisi od životinjskog oprašivanja. Prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede (USDA), više od polovine biljnih ulja i masti koje svakodnevno konzumiramo potiče od biljaka koje oprašuju životinje, usjeva čija se vrijednost procjenjuje na preko 10 milijardi dolara godišnje.

Heroji iz sjenke

Ko su ti neprimjeti heroji prirode? Pored pčela, to su leptiri, moljci, muve, bube, ptice, slijepi miševi, pa čak i neki gušteri i mali sisari. Svaka od ovih vrsta ima jedinstven način na koji doprinosi oprašivanju, često u specifičnim uslovima ili za određene biljke.

Kolibri moljac (Macroglossum stellatarum) u ulozi oprašivača (Foto: Free-pik)

Leptiri, recimo, preuzimaju polen dok piju nektar sa cvjetova, tj. polen se zalijepi za njihove noge i tijelo, pa se prenosi sa cvijeta na cvijet. Kad sunce zađe, noćne smjene preuzimaju moljci i slijepi miševi. Cvjetovi koji se otvaraju noću, najčešće bijeli ili svijetli, puni mirisa i razblaženog nektara, specijalno su evoluirali da privuku upravo ove oprašivače. Neki moljci, poput sfinga, oprašuju rijetke orhideje, dok biljka juka u potpunosti zavisi od jedne vrste moljca, bez njega ne bi mogla da se razmnožava.

Meksički dugojezični ljiljak (Choeronycteris mexicana) (Foto: Steve Buchman)

Slijepi miševi su posebno važni u tropskim i pustinjskim područjima. Više od 300 vrsta voća, uključujući mango, banane i guave, oslanja se na njih. Čak i agava, biljka od koje se pravi tekila, kao i ikonasti kaktus saguaro iz pustinje Sonora u Arizoni, zavise od oprašivanja slijepih miševa.

U dalekoj prošlosti, bube su bile među prvim oprašivačima. One vole cvjetove sa blagim mirisom, grupisane ili pojedinačne, a često ih „grickaju“ dok se hrane nektarom i polenom. Pritom ostavljaju tragove u vidu izmeta, pa su dobile nadimak „neuredni oprašivači“.

Crno-bijeli lemur (Varecia variegata) (Foto: Free-pik)

Kod ptica, oprašivanje se naziva ornitofilija, a najpoznatiji predstavnik je kolibri. No, više od 2.000 vrsta ptica širom svijeta hrani se nektarom – od havajskih zeba šećerica i australijskih medojeda (Meliphagidae), do papagaja sa četkastim jezicima u Novoj Gvineji i sunčanih ptica (Nectariniidae) u tropskim krajevima. Njih privlače živopisni, mirisni cvjetovi puni nektara.

Možda najfascinantnije zvuči činjenica da i sisari i gušteri mogu biti oprašivači. Na Madagaskaru, crno-bijeli lemuri su jedini sposobni da otvore čvrste cvjetove drveta poznatog kao „putnički dlan“, visokog do 12 metara. Kada uvuku svoje njuške duboko u cvijet, polen im ostane na krznu i prenosi se na druge biljke. Zbog ove jedinstvene sposobnosti, ovaj lemur je proglašen za najvećeg oprašivača na svijetu.

Ova zadivljujuća raznolikost, od najsitnijih insekata do spretnog lemura, jasno pokazuje koliko se različitih vrsta zajednički brine o životnoj mreži našeg planeta.

Opasnosti koje prijete

Nažalost, ovi vitalni organizmi sve više dolaze pod udar. Njihove populacije rapidno opadaju, a glavni razlozi su gubitak staništa, upotreba pesticida, klimatske promjene i invazivne vrste.

Intenzivna poljoprivreda fragmentiše njihova prirodna staništa, povećava koncentraciju pesticida i smanjuje raznovrsnost biljaka. Urbanizacija dodatno pogoršava stanje. Istraživanja pokazuju da veća površina asfaltiranih i betonskih zona vodi ka smanjenju brojnosti pčela i leptira u gradovima. Do 2020. godine, preko 70 vrsta oprašivača našlo se na listi ugroženih prema američkoj Službi za ribu i divlje životinje.

Klimatske promjene dodatno komplikuju situaciju. Sušniji uslovi, više temperature i manje izvora vode posebno pogađaju oprašivače poput slijepih miševa, koji svakodnevno moraju piti vodu, naročito ženke u periodu dojenja. Suvi i topli uslovi otežavaju njihovo razmnožavanje, a dugoročno i opstanak.

Biljke koje su pod stresom zbog suše proizvode manje i sitnije cvjetove, sa smanjenom količinom nektara, a mijenja se i njegov hemijski sastav. Time slabe i cvjetni signali koje biljke šalju oprašivačima, pa ih oni teže pronalaze, što dodatno umanjuje resurse neophodne za razmnožavanje i opstanak (Foto: Unsplash)

Ne smijemo zaboraviti ni bolesti i invazivne vrste. Unesene biljke često istiskuju autohtone, a bolesti koje šire virusi, gljivice i bakterije prelaze sa jednih na druge vrste, naročito kada su oslabljene dejstvom pesticida.

A šta se dešava kad oprašivanje oslabi? U 2022. godini, globalna proizvodnja voća, povrća i orašastih plodova bila je 3 do 5% manja nego što bi bila uz stabilne populacije divljih oprašivača. Naizgled mali procenat, ali on znači 427.000 izgubljenih života godišnje zbog smanjene konzumacije svježe hrane i bolesti povezanih sa ishranom, prema časopisu Environmental Health Perspectives. Istraživanja takođe pokazuju da su zemlje sa nižim prihodima izgubile čak 10–30% vrijednosti svoje poljoprivrede usljed lošeg oprašivanja.

Male promjene, velika razlika

Prema podacima Međuvladine platforme IPBES, oko 75% prehrambenih kultura i 90% divljeg bilja zavisi od oprašivača. Da nestanu svi oprašivači, svjetska proizvodnja hrane pala bi za 5 do 8%. Samo u Evropi, oprašivači godišnje doprinose 15 milijardi eura vrijednosti poljoprivrednih proizvoda. Njihova zaštita nije pitanje simpatije prema prirodi, već pitanje globalne bezbjednosti.

Zajednički istraživački centar (Joint Research Centre) sa sjedištem u Belgiji sprovodi niz aktivnosti za poboljšanje monitoringa oprašivača, sa ciljem da se njihov pad zaustavi do 2030. godine. Ipak, nisu samo institucije te koje mogu pomoći. I pojedinci mogu učiniti mnogo.

Sadnja biljaka pogodnih za oprašivače, poput lavande, vrijeska ili suncokreta, može pomoći u stvaranju bezbjednih oaza za njih. Ograničavanje upotrebe pesticida, podrška lokalnim pčelarima i širenje svijesti o važnosti oprašivača samo su neki od jednostavnih koraka koje svako od nas može preduzeti.

Oprašivači su nevidljive niti koje spajaju prirodu. Od pčela do buba, od slijepih miševa do lemura –  svi oni omogućavaju da život teče, da priroda bude bogata i da ljudi imaju šta da jedu. Njihovo izumiranje upozorava nas koliko je ova ravnoteža krhka. Zaštititi oprašivače znači zaštititi bioraznolikost, sigurnost hrane i ljepotu živog svijeta.

Jasmin Murić

Naslovna fotografija: Free-pik

ecoportal.me

Ecoportal je prvi crnogorski internet portal koji obrađuje novosti iz oblasti energetske tranzicijie, kako u svijetu tako i u Crnoj Gori.

Subscribe
Notify of
0 Comments
Najstariji
Najnoviji
Inline Feedbacks
Podgledajte sve komentare

Čitajte još

ECO MNE

Sredozemna medvjedica snimljena u akvatorijumu Budve

ECO POLIS

Danski milioner pretvara poljoprivredno zemljište u močvare i šume

ECO MNE

„Jadran koji smo znali više ne postoji“: toplije more i invazivne vrste mijenjaju ekosistem