U Crnoj Gori raste svijest o važnosti uključivanja lokalnih zajednica u upravljanje zaštićenim prirodnim područjima. Ali da li je to uključivanje stvarno ili samo formalno?
Parkovi Dinarida, u saradnji sa agencijom DeFacto, sproveli su istraživanje koje otkriva pravo stanje odnosa između upravljača zaštićenih područja i ljudi koji žive tik uz njih — ribara, planinara, seoskih domaćina, turističkih vodiča, lokalnih organizacija i opštinskih službi.
U fokusu su tzv. socio-ekonomski forumi, participativna tijela koja bi trebalo da omoguće razmjenu mišljenja, iznošenje potreba i davanje predloga za upravljanje nacionalnim parkovima. Istraživanje je obuhvatilo direktore svih pet crnogorskih nacionalnih parkova i parka prirode Piva i članove tih foruma.
Praksa postoji, ali participacija je krhka
Iako je Crna Gora prepoznata kao primjer dobre prakse u regionu, sa institucionalizovanim forumima unutar nacionalnih parkova, mnoge slabosti i dalje koče njihovu efektivnost. Lokalne zajednice često osjećaju da ih se slušaa – ali ne i da ih se zaista čuje.
Forumima, pokazuje istraživanje, nedostaje jasna uloga u donošenju odluka. Njihovi prijedlozi se ne razmatraju uvijek ozbiljno, a članovi nemaju formalni mandat koji bi obavezao upravljače parkova na sprovođenje dogovorenog. Upravo tu leži rizik od gubitka povjerenja i potencijalnog odustajanja od saradnje.
Nedostatak komunikacije rađa sumnju
Značajan izazov jeste i slaba informisanost lokalnih zajednica o tome šta parkovi zaista rade, ko za šta odgovara, kao i koje su mogućnosti za njihovo uključivanje. Kada institucije izostanu sa terena, prostor se otvara za nesporazume, osjećaj isključenosti i frustraciju.
Nepovjerenje lokalnih zajednica u institucije je takođe jedan od izazova u radu upravljača zaštićenog područja i lokalnih zajednica. Razlozi za ovo nepovjerenje uključuju: neadekvatnu i neblagovremenu komunikaciju, odsustvo konkretnih rezultata nakon sastanaka i foruma, spor institucionalni odgovor na potrebe i zahtjeve stanovništva.
Kao jedno od mogućih rješenja ne navodi samo učešće, već i kontinuirana edukacija lokalnog stanovništva — o vrijednostima prirode, procedurama odlučivanja i benefitima saradnje. U idealnim uslovima, parkovi ne bi bili viđeni kao prepreka razvoju, već kao partneri koji čuvaju zajedničko dobro.
Potreba za dodatnom profesionalizacijom
Istraživanje jasno poručuje: upravljanje zaštićenim područjima nije moguće bez lokalne zajednice. Zato je neophodno dodatno osnažiti parkovsku administraciju, kroz kadrove koji imaju znanja iz oblasti komunikacije, edukacije i rada sa zajednicom. Samo tako se može izbjeći scenario u kojem pravila postoje, ali ih niko ne primjenjuje.
Kompletno istraživanje dostupno je na linku.
Istraživanje „Analiza mehanizama i načini saradnje upravljača zaštićenih područja sa lokalnim zajednicama“ dio je projekta “Podržani = Osnaženi”, koji sprovodi Fond za aktivno građanstvo (fAKT) uz podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave Crne Gore.
