Globalna avio-industrija već godinama govori o zelenoj tranziciji i planovima za dostizanje neto nultih emisija do sredine vijeka. Međutim, istraživanje koje su sproveli ODI Global i organizacija Transport and Environment (T&E) pokazuje koliko je stvarni klimatski otisak avijacije i dalje ogroman i koliko upravo najveći svjetski aerodromi ostaju zavisni od modela razvoja zasnovanog na fosilnim gorivima.
Analiza je obuhvatila čak 1.300 međunarodnih aerodroma širom svijeta, koristeći podatke iz 2023. godine (zadnji dostupni podaci) koje je prikupio Međunarodni savjet za čisti transport (International Council on Clean Transportation). Zaključak istraživanja je prilično direktan: kada bi avio-industrija bila država, bila bi peti najveći emiter gasova sa efektom staklene bašte na svijetu.
Na vrhu liste najzagađujućih aerodroma nalazi se Dubai International Airport u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Kao jedno od najvećih svjetskih tranzitnih čvorišta, ovaj aerodrom je tokom 2023. godine proizveo 23,2 miliona tona emisija ugljen-dioksida.
Odmah iza njega nalazi se londonski Heathrow sa 21 milionom tona CO₂, dok je treći aerodrom u Los Anđelesu sa 18,8 miliona tona emisija.
Podaci postaju još upečatljiviji kada se stave u širi kontekst. Samo ova tri aerodroma zajedno proizvode tri puta više emisija ugljen-dioksida nego čitav grad Pariz, ukoliko se izuzmu emisije iz avijacije.
Na četvrtom mjestu nalazi se aerodrom Incheon u Seulu, zatim njujorški John F. Kennedy, dok ostatak liste čine Hong Kong, Charles de Gaulle u Francuskoj i Frankfurt u Njemačkoj.

Istraživanje pokazuje i da je koncentracija emisija izrazito neravnomjerna. Samo 100 aerodroma odgovorno je za približno dvije trećine ukupnih emisija CO₂ iz putničkih letova na globalnom nivou. Posebno se izdvaja Evropa, čiji aerodromi proizvode više emisija nego aerodromi u Južnoj Americi, Africi i na Bliskom istoku zajedno.
Autori istraživanja smatraju da ovi podaci ozbiljno dovode u pitanje aktuelne planove širenja aerodromskih kapaciteta, naročito u Evropi.
Denise Auclair iz organizacije T&E ocjenjuje da avio-industrija i dalje nije na putu da ispuni ciljeve neto nultih emisija.
„Dozvoljavanje sektoru koji zavisi od fosilnih goriva da nastavi da raste kroz povećanje kapaciteta aerodroma samo dodatno učvršćuje najveću slabost avijacije“, navela je Auclair.
Prema njenim riječima, najnoviji podaci više ne potvrđuju ekonomsku opravdanost širenja aerodroma u većini evropskih regiona i prijestonica, zbog čega bi fokus trebalo preusmjeriti na energetsku nezavisnost i zaštitu zdravlja građana.
Sličnu poruku šalje i Sam Pickard iz ODI Globala. On podsjeća da su mnogi sektori od usvajanja Pariskog sporazuma 2015. godine postepeno smanjivali emisije, dok je klimatski otisak avijacije nastavio stabilno da raste.
Pickard upozorava da se i dalje promovišu projekti proširenja aerodroma, iako je jasno da avijacija predstavlja jedan od najproblematičnijih sektora kada su emisije u pitanju.
Posebno je kritičan prema strategijama koje se uglavnom oslanjaju na obećanja o budućem korišćenju održivih avionskih goriva ili mehanizama za kompenzaciju emisija.
„Potrebni su stvarna strategija i jasan plan koji uključuje i upravljanje potražnjom“, poručuje Pickard, upozoravajući da se problem više ne može gurati pod tepih parcijalnim rješenjima i dugoročnim obećanjima.
Rasprava o budućnosti avijacije tako sve manje ostaje pitanje tehnološkog optimizma, a sve više pitanje političkih odluka i spremnosti da se ograniči model rasta koji nosi visoku klimatsku cijenu. Podaci iz ovog istraživanja pokazuju da će se bez ozbiljnijih promjena teško moći govoriti o stvarnom usklađivanju avio-sektora sa klimatskim ciljevima koje države i kompanije već godinama javno podržavaju.
J.M.
Naslovna fotografija: Unsplash