Jedan od posljednjih bastiona prirodne borbe protiv klimatskih promjena — tropske kišne šume Australije — više ne obavlja svoju ključnu ulogu. Umjesto da upijaju ugljen-dioksid iz atmosfere, ova šumska prostranstva u Kvinslendu sada ga, paradoksalno, emituju. Naučnici upozoravaju da bi ovo otkriće moglo biti presedan za budućnost tropskih šuma širom svijeta.
Istraživanje objavljeno u uglednom časopisu Nature pokazuje da su stabla u ovim šumama, tačnije njihovi trupci i grane, još prije 25 godina počela da emituju više CO₂ nego što ga upijaju. Korijenov sistem za sada nije zahvaćen ovom promjenom, ali podaci ukazuju na duboku i dugoročnu destabilizaciju.
„Radi se o prvoj tropskoj šumi na svijetu koja pokazuje ovakav simptom promjene“, navodi za The Guardian dr Hana Karl sa Univerziteta Zapadni Sidnej, glavna autorka studije. Ona ističe da su australijske tropske šume već decenijama izložene toplijim i suvlјim uslovima u poređenju sa drugim dijelovima svijeta, te da bi mogle poslužiti kao „klimatski ogled“ za ono što čeka ostatak tropskog pojasa.
Ovo otkriće dolazi nakon gotovo pola vijeka sistematskog praćenja, uključujući podatke o preko 11.000 stabala na 20 lokacija u Kvinslendu. Naučnici su analizirali količinu ugljenika pohranjenu iznad zemlje, u stablima i granama, ne uključujući podzemne promjene u tlu i korijenju.
Profesorica Adrien Nikotra sa Australijskog nacionalnog univerziteta, koautorka istraživanja, ističe da još nije jasno da li su australijske prašume pokazatelj onoga što će se desiti i drugdje, ali da je neophodno hitno dodatno istraživanje.
A ako se ovakvi trendovi potvrde i u drugim dijelovima svijeta, posljedice bi mogle biti značajne za klimatske modele, bilanse ugljenika i čitave međunarodne klimatske politike. Profesor Dejvid Karoli, stručnjak za klimatske nauke sa Univerziteta u Melburnu, koji nije učestvovao u istraživanju, objašnjava da su šume decenijama igrale ključnu ulogu u apsorpciji CO₂, čuvajući ravnotežu uprkos rastu emisija.
„Dosadašnje pretpostavke modela zasnivale su se na stabilnoj sposobnosti šuma da apsorbuju višak ugljenika. Ako se ovaj trend preokreta iz ponora u izvor emisija potvrdi i u drugim šumama, rizikujemo ozbiljno potcjenjivanje obima budućeg globalnog zagrijavanja. Što je, naravno, loša vijest“, ističe Karoli.
Iako su ove šume i dalje važne za apsorpciju CO₂, njihova smanjena efikasnost dodatno otežava klimatske ciljeve i ukazuje na potrebu još bržeg i odlučnijeg odustajanja od fosilnih goriva.
Vrijednost ovakvih podataka je neprocjenjiva, poručuje dr Rafael Truve sa Univerziteta u Melburnu, koji proučava dinamiku šuma. Iako nije bio dio istraživačkog tima, ističe koliko su dugoročne baze podataka važne za razumijevanje stvarnih procesa u prirodi. Njegovo sopstveno istraživanje pokazalo je da se planinske šume jasena u Viktoriji ubrzano prorjeđuju zbog sve suvlje i toplije klime.
„Vjerovali smo da šume mogu pohranjivati više ugljenika kako se CO₂ u atmosferi povećava. Ali realni, dugoročni podaci pokazuju drugačiju sliku. Zato je važno da teoriju stalno suočavamo sa stvarnim svijetom – samo tako možemo istinski razumjeti kako priroda reaguje“, zaključuje Truve.
J.M.
Izvor: The Guardian
Naslovna fotografija: Unsplash
