Albanski parlament usvojio je izmjene Zakona o zaštiti poljoprivrednog zemljišta kojima se otvara mogućnost da se na tim površinama razvijaju projekti obnovljivih izvora energije. Nova pravila odnose se na agrivoltažne solarne sisteme, vjetroelektrane i postrojenja za skladištenje energije, ali konkretni uslovi pod kojima će takvi projekti biti odobravani još nisu utvrđeni.
Izmjenama je Savjetu ministara, odnosno albanskoj vladi, dato ovlašćenje da propiše kriterijume za korišćenje poljoprivrednog zemljišta za proizvodnju i skladištenje električne energije. To znači da usvajanje zakona ne predstavlja automatsku dozvolu za izgradnju elektrana na svim poljoprivrednim površinama, već stvaranje pravnog osnova na kojem će vlada naknadno odrediti gdje i pod kojim uslovima takvi projekti mogu biti realizovani.
Prema informacijama portala Exit, mogućnost razvoja agrivoltažnih i vjetroenergetskih projekata predviđena je na zemljištu čija je ocjena kvaliteta tla do osam, koje se smatra manje plodnim. Međutim, dio poslanika smatra da su granice morale biti preciznije određene samim zakonom, umjesto što je odluka o njima prepuštena izvršnoj vlasti.
Izmjene zakona, koji je prvobitno usvojen 2004. godine, podržalo je 77 poslanika u parlamentu sa ukupno 140 mjesta. Rasprava u parlamentu pokazala je da se iza zakonske izmjene nalazi šire pitanje odnosa između proizvodnje hrane i energije. opozicioni poslanici su upozorili da Albanija nema neograničene površine obradivog zemljišta i da one ne bi trebalo da budu postepeno pretvarane u prostor za industrijske aktivnosti. Posebno je problematizovao to što zakon ne određuje jasne prostorne i tehničke granice za energetske projekte, već vladi ostavlja široko ovlašćenje da o njima odlučuje kroz podzakonske akte.
Najvažnija razlika odnosi se na agrivoltaiku, koja nije isto što i izgradnja klasične solarne elektrane na poljoprivrednom zemljištu. Agrivoltažni sistemi podrazumijevaju istovremenu proizvodnju hrane i električne energije na istoj površini. Solarni paneli najčešće se postavljaju na izdignute konstrukcije, dovoljno visoko da se ispod njih mogu uzgajati biljke ili koristiti poljoprivredne mašine.
Takvi sistemi mogu obezbijediti djelimičnu sjenku, zaštitu od grada i ublažavanje temperaturnih oscilacija, što određenim kulturama može koristiti. Istovremeno, njihova izgradnja je obično skuplja od postavljanja konvencionalnih solarnih panela neposredno iznad tla, jer zahtijeva više konstrukcije, veći razmak između panela i prilagođavanje poljoprivrednoj proizvodnji.
Problem predstavlja to što pojam agrivoltaike nije svuda jednako definisan. Pojedini investitori kao agrivoltažne predstavljaju i projekte kod kojih je poljoprivredna aktivnost svedena na ispašu ovaca ili druge stoke između redova panela. Takva praksa ne mora nužno značiti da su proizvodnja energije i poljoprivreda zaista ravnopravno planirane, zbog čega će sadržaj budućih kriterijuma albanske vlade biti presudan za primjenu zakona.
Pitanje zaštite zemljišta posebno je važno za Albaniju, gdje poljoprivreda i dalje ima značajnu ulogu u zapošljavanju stanovništva. Prema podacima Svjetske banke, koje prenosi Exit, približno trećina radne snage u toj zemlji angažovana je u poljoprivredi, iako se njen udio u ekonomiji smanjuje sa rastom uslužnog sektora, turizma i građevinarstva.
Nova pravila dolaze i u trenutku brzog razvoja solarne energetike. Albanija trenutno ima približno jedan gigavat solarnih kapaciteta, dok u zemlji još nema vjetroturbina u komercijalnom pogonu. Razvoj energetskih projekata na zemljištu koje lokalno stanovništvo koristi već je izazivao sporove, uključujući proteste zbog solarnih elektrana planiranih na državnim ili opštinskim površinama koje služe kao pašnjaci.
Usvajanjem zakona Albanija je, dakle, otvorila poljoprivredno zemljište za određene projekte obnovljive energije, ali konačan domet te odluke zavisiće od pravila koja tek treba da donese vlada. Upravo će ta pravila pokazati da li će agrivoltaika biti korišćena kao način da se proizvodnja hrane i energije povežu na istoj površini ili će novi okvir omogućiti širenje energetskih postrojenja na račun poljoprivrednog zemljišta.
J.M.
